UMJETNIČKE INICIJATIVE ZA SLOBODNU PALESTINU KOJE ĆE I VAS POTAKNUTI NA AKCIJU

Mario Romoda diplomirao je slikarstvo na ALU 2013.

Objava na Instagramu koja je pokrenula umjetničku akciju pregledana je više od 500 puta.

“In Too Deep” jedan je od radova iz SF retrofotorističke serije “Portal”

Limitiranu kolekciju printeva dizajnirali su Bruno Butorac, Ema Jurov, Ana Kun, Carmen Jose i Korin Hunjak

LAV PARIPOVIĆ: Svaka osoba može biti jedan medijski kanal i tako svatko od njih ima i svoje viđenje istine

Lav Paripović i njegov street art alias “Lav od Trnja” osvježili su Zagreb serijom intervencija “gram ulice”. Njegova vizija rada je ujedno i vizura postapokaliptičnog Zagreba.

“gram ulice” 2019-2020 više lokacija, Zagreb photo: @zagrebfromabove

1. Nedavno je na jednom zagrebačkom krovu osvanula još jedna zanimljiva instalacija koja je momentalno privukla pozornost javnosti i korisnika društvenih mreža. Možeš li nam otkriti smjer razmišljanja koji stoji iza tvojih smjerokaza? Nama to liči na medijsku manipulaciju. Satelitski tanjuri su kao medijski kanali i svaki ima svoje viđenje istine. Umjesto da budemo još jedan tanjur sa svojim smjerom tumačenja, odlučili smo pitati direktno.

U stvari, ideja je došla čisto logično i prirodno. To nastavak serije “gram ulice” u kojoj interveniram sa postojećim znakovima tj. piktogramima u urbani prostor na način da ih ili povećam ili smjestim u drugi kontekst te se tako dobiva nova, proširena priča značenja.

“gram ulice” 2019-2020 više lokacija, Zagreb

“gram ulice” 2019-2020 više lokacija, Zagreb

Sviđa mi se vaša interpretacija da svaki medijski kanal ima svoje viđenje istine, o tome se zapravo i radi. Svaka osoba može biti jedan medijski kanal i tako svatko od njih ima i svoje viđenje istine. S masom / mnoštvom se dobiva jedna dogovorena istina koja je slična u više dodirnih točaka. tako je i nastao piktogramski sustav znakova koje bi nekome tko nije nimalo upućen predstavljao nešto sasvim drugo

“gram ulice”, različite lokacije, Zagreb 2019-2020

2. Zagreb je strašno stradao nedavnim potresom i poplavom i neslužbeno se spominje brojka od čak 20.000 građana koji su izgubili domove diljem Donjeg grada i morali potražiti zaklon negdje drugdje. To nije obeshrabrilo neke pojedince da romantiziraju tragediju i kopanjem po razasutim ostacima nečijih života i hvale se predmetima koje su “pronašli” u ostacima ruševina. Tvoja instalacija “epicentra” na razrušenom krovu jedne zgrade ide u nekom drugom smjeru. Možeš li pojasniti svoju intervenciju i proces produkcije samog rada koji sigurno nije bio jednostavan.

Intervencija na zgradi, Ilica 33, Zagreb

Zapravo izvedba rada je bila dosta jednostavna. Potres je razrušio zabatni zid zgrade na Ilici 33, gdje su stanari nakon toga “uredili” tavanski prostor koji je postao terasa s impresivnim pogledom. Mene su kontaktirale stanarke koje žive u zgradi s upitom da li bih im oslikao OSB ploče kojima će se zatvoriti rupa u zabatnom zidu. Tako da sam te ploče oslikavao kod njih na tavanskom prostoru i onda su se naknadno montirale. Motiv je jednostavan, crno bijeli krugovi koji se koncentrično šire. Neke asocira na potres, neke na 5G mrežu. Pristupio sam s reduciranim piktoralnim opisom atmosfere i ambijenta tog tavana i te lokacije.

3. Iako si zanat pekao na zagrebačkoj ALU, za razliku od uličnih umjetnika koji čeznu za institucionalnom validacijom, jedan si od rijetkih umjetnika koji iz ateljea uporno bježi na ulicu koja je ujedno i tvoj neiscrpan izvor inspiracije. Otkud ta potreba i tko financira tvoje brojne projekte?

Haha ne bi rekao da bježim iz ateljea, nego je rad na ulici očito mnogo vidljiviji. Isto tako rad u ateljeu je i dugotrajniji i naporniji da se složi u cjelinu/seriju, dok su ulične akcije brže u izvedbi. Paralelno mi se razvijaju ciklusi u interijeru i u eksterijeru. Različiti pristupi tako i različite ideje, ali naravno s dodirnim točkama.

Što se tiče financiranja, uglavnom materijale zavrtim preko nekih poslova, projekata i akcija.

“Nepoznati hram”, 2020

4. Motivaciju često pronalaziš u industrijskim oznakama, prometnim znakovima i minimalnim simbolima, čijim premještanjem u novi kontekst šalješ neku specifičnu poruku. Strelice su već postale tvoj zaštitni znak. Kakvi su ti planovi za budućnost i koliko se interdisciplinarna umjetnost privlači u odnosu na klasično slikarstvo?

Tradicionalno slikarstvo stalno se izmjenjuje sa prostornim intervencijama.

Piktogrami su me privukli zbog univerzalnog razumijevanja i grafičkog oblikovanja toga jezika kao i sveprisutnosti u društvu. U izvedbi piktograma mi se sviđa situacija da je lišeno bilo koje geste ili manire slikarskog izražavanja i time se naglašava ideja. Tako i kontekst u koji se stavlja znak definira značenje ili neku drugu situaciju (ne)razumijevanja.

Planovi za buduće projekte ulaze u interdisciplinarna polja. Jako me privlači stop-motion video. Nakon izložbe “Totalka” u SC galeriji 2018-e godine u kojoj sam predstavio 4 kratka stop-motion videa koji su u međusobnoj didaktici, dosta sam počeo promišljati kroz taj mediji. U ovom periodu spremam napraviti još seriju stop-motion videa, ali ne znam kada će se završiti i gdje će biti prezentirana.

Izložba “Totalka” u SC Galeriji bila je prilika za korištenje stop motion animacije.

5. Osim slika i brojnih instalacija te primjera street art-a, sudjelovao si i u brojnim kolaboracijama s drugim umjetnicima, pa čak i nekim kazališnim kućama, kroz scenografske intervencije. Koja ti je suradnja ostala u najljepšem sjećanju?

Imao sam sreću da sam poslije ALU išao na stručno usavršavanje u slikarnu HNK-a za scensku proizvodnju. Tamo je velika produkcija, veliki formati , razni materijali i različiti pristupi. Taj me period dosta izbrusio u smislu rada i organizacije produkcijske izvedbe. Takvi projekti zahtijevaju komunikaciju između odjela / profesija (stolari, bravari, kipari, tapetari, majstori svijetla…). Poslije toga su poslovi sličnog tipa krenuli dolaziti sami od sebe, a vremenom sam stekao dosta kontakata iz različitih polja i različitih struka.
Teško mi je odvojiti samo jednu suradnju. Svaka od njih donosi nova iskustva u novim situacijama.

“Autonomni kulturni hram”, AKC Medika, Zagreb, 2020

6. Globalna pandemija zauvijek je promijenila pogled na neke do jučer normalne svakodnevne pojave a dosta se reflektirala i na umjetnički rad. Kako izgleda tvoj “new now”? Što ti fali u odnosu na pretpandemijsko doba i je li nam pandemija donijela i neke dobre promjene?

Mislim da je ta situacija svima promijenila svakodnevicu. Što se tiče moga osobnog rada on je tak i tak izoliran sam po sebi. Što se tiče suradnji i većih projekata to se reduciralo. Fali mi malo minglanja u noćnom životu, ali budem preživio i bez toga.

Noćni život

7. Da si pročelnik za kulturu grada Zagreba, kome bi digao spomenik i koju bi zgradu koja se broji kao kulturna baština prvu restaurirao?

ABS Grupa “Trg anonimnog umjetnika” 2016.

Sviđala mi se ideja ABS grupe za trg “Nepoznatog umjetnika”, možda bi i njemu podigao spomenik. A za zgrade ne znam, previše ih je. More tih zgrada spremnih za obnovu, a nisam u toj struci da baš mogu pričati o tome koliko ih mogu primjećivati. To treba pitati nekog konzervatora, restauratora ili arhitekta.

OTKRIJTE FLOATING I OPUSTITE SE KAO NIKADA DO SAD

1. Back to Soul, nova je oaza za opuštanje u gradu. Otkrij nam što te inspiriralo na ovaj pothvat i što te najviše veseli u poslu kojim se baviš?

Oaza za opuštanje? Fala ti, nije mi još takav opis pao na pamet. Već duže vrijeme sam imao želju izgraditi svoje malo mjesto koje bi bilo nekakvo gnijezdo, baza, polazišna točka za community, druženje, zezanciju, ali i posao. Eto, odluka je pala na ni manje ni više nego na float centar!

Tankovi za plutanje (Float tanks) dizajnirani su kako bi sveli sve vanjske podražaje na um i tijelo na minimum. Davne 1954. godine prvi tank je napravljen u svrhu istraživanja ljudske svijesti. Teza je bila da je mozak reaktivan organ, pa kad bi maknuli sve vanjske podražaje da će mozak pasti u komu. To se nije dogodilo, nego je mozak ušao u bolju konekciju s tijelom i pokrenuo doista čudesan i raznolik proces samoizlječenja na tjelesnoj, psihičkoj i duhovnoj razini.

U tanku je 700 litara vode i 300 kg gorke Epsom soli (Magnezijevog sulfata). Time postižemo efekt plutanja kao u Mrtvom moru, pa smo tim potezom iz jednadžbe maknuli gravitaciju kao podražaj. Voda je zagrijana na temperaturu vašeg tijela (35 °C) pa se gubi osjećaj gdje tijelo završava, a osjećaj podsjeća na fetalni period. Ugašena su svjetla i ne čuju se nikakvi zvukovi. Prepušteni ste sebi i svojim mislima dok vam se tijelo rastapa, odmara, otpušta od tenzija i hrani magnezijem. Osjećaj je kao da ste uzeli svoj mozak i bacili ga u svemir da putuje od galaksije do galaksije. I tako 90 minuta. Zvuči puno, ali zajednička reakcija većine dosadašnjih klijenata je kako je vrijeme u tanku vrlo brzo prošlo. Poslije terapije ste opušteni kao rijetko kad u životu, lagani, mekani i glatki, mentalno bistriji i opušteniji, optimističniji i jednostavno – bolji ste sebi za sebe i za druge! Benefiti traju i do dan-dva nakon terapije, a predlaže se učestalo korištenje radi maksimalnih benefita.

Floating je samo jedan dio rituala, nakon kojeg dolazi opuštanje uz šalicu kave ili čaja i razmjena iskustava.

Poslije terapije potrebno je malo sjesti i doći sebi, pa me privukla ta ideja da uredim prostor za maksimalan chill. Poslije na miru popijete čaj, kavu ili vodu i malo si pospikamo o svemu, svačemu i ničemu. Terapija je proces, a plutanje je samo jedan dio cijelog procesa. Teško je opisati to post-float stanje, ali toliko je posebno da sam odlučio otvoriti float centar i ponuditi ljudima opciju takvog oblika opuštanja radi toga. Eto to me veseli najviše! Uživam u svakom koraku, jer konačno radim ono u što vjerujem.

Sve ono što nas miče iz svakodnevne mašinerije, vraća nas sebi samima. Zato sam centar nazvao Back to Soul.

2.Floating je usmjeren na dubinski well being osjećaj koji kroz jednostavan i opuštajući ritual plutanja, tijelo i duh dovodi u stanje najbliže meditaciji. Benefiti su brojni i osjećaju se momentalno pa je float terapija namijenjena doslovno svima. Pa ipak, kojim skupinama misliš da je floating posebice potreban?

Iako želim dati što precizniji odgovor, istina leži u tome da je plutanje za sve ljude svih uzrasta i profila. Univerzalna je metoda relaksacije i kao takva privlačna je mnogim skupinama. U stalnoj sam komunikaciji s ostalim float centrima diljem svijeta, pomažemo si kako god znamo i možemo.  Često nam dolaze poslovni ljudi, stari i mladi, koji imaju užurbani ritam života, koji su kontinuirano pod stresom i rijetko se kada uspijevaju iskopčati i odmoriti. Plutanje se sviđa i starijim ljudima koji imaju kronične probleme sa zdravljem u vidu otežanog kretanja ili bolova u tijelu, zglobovima, kostima.

Ipak, skupine koje bih posebno naglasio su trudnice i mlade mame/roditelji, osobe koje se bore s raznim oblicima depresije ili anksioznosti i osobe s fizičkim bolestima tipa multipla skleroza, fibromialgija i slično.

Mladi roditelji s prinovom u kućanstvu rijetko i teško spavaju i izmoreni su, pa im 90 minuta u tanku u bestežinskom stanju, bez obaveza znači jako, jako puno. A trudnice osjećaju konstantan pritisak na kičmu, noge, zglobove i teško spavaju. U bestežinskom stanju, udobno je i mamama i bebama.

Nadalje, postoje friška istraživanja o benefitima koje terapija plutanjem ima na osobe koje se bore s depresijom i anksioznošću. Ovo je metoda u potpunosti bez lijekova, samo ste vi u smirenom stanju. Prirodnije je, a pozitivni učinci su veći i dugotrajniji. Dokazano. Treća skupina su ljudi s kroničnim bolovima u tijelu. Svakodnevno prolaze istu muku.

Ono što po meni povezuje sve ove tipove ljudi je to što većina njih osim relaksacije i oporavka doživi i promjenu percepcije.

U floatingu mogu uživati svi, a benefiti su brojni. Tankovi su opremljeni tuševima i priborom za higijenu za maksimalan osjećaj komfora tijekom rituala.

3. Značajan dio plutanja slana je voda obogaćena magnezijem. Što je toliko bitno kod magnezija i na koje sve načine on doprinosi dobrom osjećaju u organizmu?

Magnezij je zakon! Nisam imao pojma da je toliko bitan za optimalno djelovanje tijela i uma, a opet da je tako rijedak i teško ga je dovoljno unijeti prehranom. U tanku se apsorbira preko kože, što je djelotvornije nego oralno preko hrane ili suplemenata (iako se o ovome još raspravlja, ali sigurno je da upijate magnezij preko kože u doticaju s vodom iz tanka).
Pomaže najviše kod tjelesnog oporavka. Dakle mišići, kosti, zglobovi, tetive, kičma..ali i pomaže živčanom sustavu, radu srca, mentalnom zdravlju i fokusu, bistrini u mozgu. Umanjuje psihijatrijske poremećaje, važan je dio prehrane trudnica, prevencija dijabetesa i razine šećera u krvi, liječi migrene.

Voda obogaćena magnezijevim solima, slanija je i od Mrtvog mora i osim što olakšava tijelu plutanje, dubinski hrani kožu i organe magnezijem vitalnim za neometano funkcioniranje organizma.

4. Kao voditelj float centra, postoje brojna pitanja i zablude s kojima se susrećeš u svakodnevnoj komunikaciji s klijentima. Koje su tri najveće zablude kad je u pitanju floating?

Dva najčešća pitanja su vezana za klaustrofobiju u tanku i higijenu vode.  Voda se četverostruko filtrira između rituala, a eventualni osjećaj klaustrofobije možete riješiti ako plutate s otvorenim vratima i/ili upaljenim svjetlima. No, velika većina klijenata takve strahove otkloni već nakon prvog plutanja koje je ujedno i prilika da stvorite optimalnu atmosferu u tanku.

Voda se nakon svakog rituala filtrira mehanički i UV lampama a sama sol je moćno zaštitno sredstvo i dezinficijens.

Strah od klaustrofobije uobičajen za floating, jednostavno se dokida otvaranjem vrata kapsule.

Osobno su mi najdraža pitanja ljudi tipa ‘Pa zakaj bi ja došel tebi u limenu kutiju plutati kad mogu otić na more i plutati u moru dva sata đabe i još se najest i napiti pive. Glupost!’. Takav nekakav stav je nedavno izrazio jedan komentar na facebooku. Nemam bolji odgovor od poziva da dođete provjeriti zašto ne!

5. Bitan dio tvoga posla je upravo edukacija. Bliska suradnja s klijentima i osjećaj dobrodošlice pri dolasku u centar, odudaraju od klasičnih wellness usluga a topli napitak poslije tretmana standardni je dio tvoje usluge. Kakvi su ti planovi za budućnost i zašto je preporuka da se bukira više od jednog termina?

Floating je prespecifičan da bi se strpao u isti koš sa saunama, slanim sobama, aromaterapijom i sl. Nemam apsolutno ništa protiv ovih praksi, dapače, volim ih prakticirati. I ne tvrdim da je jedna bolja od druge, naprotiv, nadopunjuju se. Ali ovo je drugačije. U tanku često ulazite duboko u sebe, u svoju svijest, u podsvijest, imate vizualne halucinacije, otpuštate tenzije i grčeve pa znaju navirati stare potisnute ili zaboravljene emocije, poboljšava vam se kreativnost kao rezultat dovođenja moždanih polutki u balans. Tank vas jako otvori, rastopi, raznježi, zagrli i napuni. Ljudi izlaze van nasmiješeni, opušteni, lagani… i kao takvi su željni malo brige, pažnje i najbitnije – konekcije. Osobno volim čavrljati s raznim ljudima i mogu reći da mi je to za sada bio jedan neočekivani bonus u ovom radu. Zato se ovo naziva TERAPIJA plutanjem. Proveo sam sad već sate i sate u razgovoru s ljudima koji su izašli iz tanka, a koje nisam poznavao do prije par sati. Primijetio sam da ljudi koji su ušli malo povučeni, sramežljivi, hladni, distancirani..da su se poslije floata toliko otvorili da su htjeli pričati satima o baš svemu i svačemu. Ne mogu se riješiti dojma da je to zbog flota. Znam da je. I to je ono što želim pokazati i dočarati ljudima. Da vide kako je jedna stvar dovoljna da se prebace iz jednog stanja svijesti u drugo. Da se vrate sebi, odnosno – Back to Soul

Luka Nauković, osnivač “Back to Soul”, u omiljenom kutku svog centra.

U tom duhu, planovi za budućnost su, da barem jednom u mjesecu održavam druženja u skladu s nazivom centra. Želim ovdje pozivati i okupljati ljude oko raznih radionica, predavanja, nastupa, događanja, za povezivanje i razmjenu iskustava, samo da se međusobno punimo energijom i optimizmom, ali i željom za nadahnućem, životom i avanturom. I naravno, da svi floatamo.

6. Za kraj, jedan challenge: nabroji tri poznate osobe koje bi volio dovući u tank i objasni zašto misliš da baš njima treba float terapija?

Uf! Dobar zadatak! Hm, pa evo htio bi da Luka Modrić jedan dan dođe na plutanje. Htio bi popričati s legendom, on mi je jedan od najdražih nogometaša ikad, ima bogato svjetsko iskustvo u sportu i htio bih da mi malo ispriča kako su se oni pripremali i oporavljali od napornih treninga i natjecanja. Zanima me iz njegove perspektive da mi kaže kako na njega djeluje terapija kao sredstvo za oporavak.

Ne znam, mislim da Milan Bandić dođe da bi se frajer rastopil unutra ko šumeća tableta, tak da ne bi njega.. iako bi me zanimalo u kakvom bi se psihofizičkom stanju vratio iz tanka.

Dosta dobra ideja. Milan Bandić mogao bi kupanje u fontanama probati zamijeniti float terapijom.

Goran Bare! Jel trebam uopće objašnjavati ovo? Zanima me dal bi uspio stupiti u kontakt sa svojim planetom i dal bi češće koristio float tank kao sredstvo komunikacije.

A treće, Doris Pinčić. Mislim da si treba malo schillat, a i dugo je nije bilo po medijima pa da ima nekaj novo za objavit. #MakeDorisGreatAgain