svibanj 2020

TONE TUORO: Vjerujem u snagu, ali i inat mladih ljudi, vrijeme je za uzimanje stvari u svoje ruke

LB: Izdao si karantenski album. Je li to izazov, ili prilika za dodatnu vidljivost?

Za artista poput mene definitivno izazov. Nije bilo planirano kao karantenski album, radio sam na njemu već par godina unazad i tik pred ovo razdoblje izbacio van. Izazov tim više predstavlja činjenica da rad prezentiram kroz live nastup, prvenstveno sam performer i osoba koja voli biti na pozornici, taj izričaj mi je najbolja podloga za prezentiranje vlastite glazbe.

Isplanirao sam datume nastupa, ali snašla nas je trenutna situacija. Društvene mreže su odlična prilika za prezentaciju i vidljivost, i vjerujem da bi za mene bila odlična kad bih se s takvom prezentacijom snalazio dobro kao s live nastupom, taj način mi je ipak puno draži i prirodniji.

Prvi postpandemijski nastup bio je secret rooftop party Out garden Lounge održan proteklog vikenda . Photo: Leon Grdić

LB: Ti si reper, ali si totalno underground.. Ni rap glazba nekako više nije mainstream. Spotlight su prepustili grimeu i trapu i postali svojevrsni underground haute couture, naspram treperskog pret-a-portera?! Kako to objašnjavaš i kako vidiš razvoj rap glazbe u poplavi svježih pravaca?

Mislim da u svim pravcima koji dolaze ima nešto što mi se izrazito sviđa, volim istraživati novu glazbu i nikad ne stajem na istom, ali ne znači i da se poistovjećujem sa svime. Bio sam neko vrijeme gatekeeper old school Hip Hopa, ali ni to nije prirodno kad sam u sebi znaš da te više od toga zanima i postoji cijeli svijet glazbe izvan te niše. To će uvijek biti dio mog izričaja, i u svaki projekt ću nositi duh toga sa sobom, ali se i razvijati prema onome što mi je dobro i danas, sutra. To je jedina formula za mene individualno.

Na gostovanju u Splitu u prosincu povodom otvorenja skate parka Kolo. Foto: Dino Šantić

LB: Što misliš o položaju mladih ljudi u Hrvatskoj danas i što kod tebe osobno rađa nemir?

U teškom smo položaju, protiv svih okolnosti. Do prilike se jako teško dođe, pogotovo poslovne. Mladi jedva planiraju par tjedana unaprijed, dovoljno je da se dogodi jedna nepogoda i sve pada u vodu. Nema tržišta, nema organizacije, uglavnom pogrešni ljudi na pogrešnim položajima i rijetki dobri koji se bore za nas – ne čudi me da se toliko mladih iselilo i sam sam bio na rubu odlaska poput dosta mojih poznanika.

Photo: Marcela Vrček

Dosta stvari me smeta, neću ulaziti u nabrajanje, ali smatram da smo „do or die“ generacija koja može izaći jača i iznjedriti ljude sposobne voditi, ili zapeti u kolotečinu okolnosti još dublje i prepustiti se upravljanju nad sobom. Vjerujem u snagu, ali i inat mladih ljudi, vrijeme je uzimanja stvari u svoje ruke.

LB:Rap je glazba ljutnje, prkosa, otpora. kako ti vidiš glazbu kao alat za društvene promjene?

Rap kao takav jest jako raznovrstan i možda jedini žanr u kojem izričaj varira od i između svih krajnosti. Mislim da glazba itekako može biti alat za društvene promjene u datom trenutku, kao i sva umjetnost, jer diže svijest svih pojedinaca koji je konzumiraju, ili ih barem potiče na neku vrstu razmišljanja/emocije. Ona je ogledalo našeg stanja, pleše na liniji dvosmislenosti, realnosti i intuicije i komunicira naša promišljanja i osjećaje.

Public Enemy je na primjer nastao baš u kriznom razdoblju sredinom 80-ih u SAD-u, zauvijek je zapisan taj osjećaj ljutnje i potrebe za pokretanjem. Kad ih slušam to osjećam, iskreno je, a sad još više jer se sami nalazimo na prekretnici.

Professor Griff i Chuck D na koncertu u Zagrebu 2006. Pjesma Fight The Power postala je svojevrsna himna cijele generacije buntovnika diljem svijeta.

LB: Za svoje glazbene godine već si zreo, a takav ti je i izričaj. Imaš čak i pjesmu o licemjerju, omiljenoj pošasti digitalnih generacija. Kako je nastala stvar Hipocrisy?

Sve moje pjesme uglavnom nastanu prvo od glazbe, odnosno od ritma, pa onda tražim samplove/akorde, poigravam se dok ne nađem nešto što me pogodi u tom trenutku, mora leći. Puno ovisi o emotivnom stanju, ali i tome što mi se mota po glavi u danom trenutku. Prvo legne neka fraza ili stih od koje dalje gradim.

Hypocrisy je prvo nastala kao nešto čak i malo šaljivo jer kao narod u prosjeku volimo biti na kavi bar 2 sata dnevno i sve iskomentirati. Everybody up in each others business. Ovaj je ovakav, ona je onakva, ti si takav zbog toga i toga – a na kraju dana svi griješimo i sve nam se vrati – pa sam to kroz twist u pjesmi htio približiti.

PS: Shout out DJ Bijanu koji je trenutno u Berlinu, skupa smo radili beat dok je bio još u Zagrebu, on je zaslužan za ovu predivnu melodiju.

LB: Pratiš li top liste ili radije glazbene niše? Gdje nalaziš inspiraciju i tko te u zadnje vrijeme oduševio na našoj maloj ali dinamičnoj sceni?

Pratim sve, nema veze je li popularno ili ne, ako je dobro je dobro. Mislim da je ok biti u toku sa svime na top listama ali isto tako pratiti sve niše koje me zanimaju. U zadnje vrijeme oduševili  su me Blah Records label iz UK-a, kopam puno starog drum n bassa i iz nekog razloga ne mogu odoljeti brazilskom “Baile” stilu elektronike. Uvijek nešto!

Od domaćih me posebno kao rap-fana razveselio novi Magellanov album. Volim vidjeti osobni razvoj kod artista. Čovjek je tu već dugo, al u svaki album unese nešto novo iz svog života, a ovaj mislim da je kao kulminacija svih albuma prije. Sve je spojio, narastao je kao čovjek, i kao pisac. Produkcija je isto bomba i mislim da je odličan primjer svima koji se žele baviti repom. Iskreno do kraja, original i potrudio se oko svakog aspekta svog rada – nema okolišanja!

LB: Pandemija koronavirusa ograničila nam je slobodu kretanja i donijela neizvjesnost. Na koji je način utjecala na tebe i koju stvar sad, nakon popuštanja mjera, imaš potrebu podijeliti s ljudima?

Gledam naprijed, vjerujem da će biti bolje, iako trenutno nikome nije lako. Pomažem koliko mogu oko sebe i sebi, a nadam se kao artist da će biti moguće odraditi nastup barem u manjim klubovima ili nekim ljetnim pozornicama. Za predstaviti imam svježeg materijala u obliku albuma pod imenom „Heat“ koji će izaći ovo ljeto… Stay tuned!

Hvala na intervjuu, peace!

Read More
Da mi je netko rekao da ću štemati i farbati zidove ne bih mu vjerovao, ali vidim to kao misiju pronalaženja novih publika

Šimun Stankov bon vivant je zagrebačke suvremene plesne scene. Njegov policentrični način života neshvatljivom lakoćom uspijeva uskladiti plesne i izvođačke obveze sa sve češćim DJ angažmanima, live streamovima, povremenim glumačkim izletima i sve učestalijim uredničkim i producentskim ulogama koje mu život servira. Karantena ga nije bacila doma, nego na “bauštelu”. Što je tamo naučio, i što mi možemo naučiti od njega, pročitajte u ovom brzopoteznom intervjuu kojim se opraštamo sa pandemijskim uvjetima i okrećemo novim izazovima kojih Zagrebu ovih dana ne manjka.

Naslovna i uvodna fotografija: Jelena Janković za Zagrebački Plesni Ansambl, na fotografiji sa kolegicom Evom Kocić

LB: Šime, ova pandemija donijela je svima neizmjerno mnogo promjena u život, ali ograničavanje slobode kretanja, definitivno je najgore što se desilo. Kad se pritom sjetimo da je tebi sloboda kretanja svrha postojanja posebno nas zanima kako se ti koji si cijeli život u pokretu nosiš s time, kako je djelovalo na tvoju svakodnevicu?
Osjećam veliku razliku s početka pandemije i sada kada se cijela situacija sa slobodom kretanja malo smiruje. Svakako osjećaj koji me i dalje prati jest upravo neizvjesnost o budućnosti cjelokupne kulturne scene, vlastitoj budućnosti kao mladog umjetnika koji se nosi s ogromnim nejednakostima i nepravdama od strane institucija, vladajućih i ostalih sila na koje se, izgleda, jako teško utječe. I prije pandemije situacija u kulturi, a pogotovo u plesu, nije bila pogodna za nezavisne umjetnike, s ovakvim odlukama i stavovima od strane institucija kao da se kompletno degradira umjetnički poziv, što je izuzetno demotivirajuće s obzirom na to da želim vidjeti Zagreb kao jedno od frekventnih umjetničkih mjesta. Zagreb ima nevjerojatan potencijal postati ozbiljan, kulturan i razvijen grad.

Ljubimica Miška zaslužna je za Šimetovu plesnu ali i životnu formu. Photo credit: T Portal

LB: Ova pandemija posebno je pogodila umjetnike. Ako nemaš status slobodnog umjetnika, osuđen si na preživljavanje. Koliko je cijela situacija i odnos institucija prema umjetničkim pozivima utjecala na tvoj stav prema poslu. Kako se u budućnosti planiraš osigurati, i koliko pritom ovisiš o javnim financijama?
Ne mogu reći da je utjecalo na moj stav o poslu koliko je postalo jasno koji je stav drugih ljudi o našem poslu. Trenutno sam u fazi pronalaženja drugih izvora prihoda, sve dok se ne nađe neki genijalan način za servirati ples široj skupini ljudi koja bi taj sadržaj i platila. Teško mi je govoriti o budućnosti jer trenutno ne mogu isplanirati ništa vezano uz moju struku s obzirom na to da će kulturni sektor biti u potpunoj izolaciji neko vrijeme. Kako nemam status slobodnog umjetnika, ovisnost o javnim financijama je svedena na minimum. Čekamo rješenje za financijsku potporu nezavisnih umjetnika bez statusa.

Photo credit: T Portal

LB: Ti si svoj spas našao na gradilištu. Iako je poražavajuća činjenica da suvremeni plesni umjetnik mora raditi na “baušteli” da bi preživio, nama se svidio baš taj odabir angažmana jer na gradilištu, baš kao i na kazališnim daskama nikad nije dosadno i neprestano stvarate nešto novo. Kako se snalaziš u ulozi šljakera?
Kada sam tražio posao preko FB grupe sam naišao na hrpu nekih smiješnih komentara i kako ljudi gledaju na nas umjetnike kao da smo pogodili zlatnu žilu bez i jednog sata rada. Vrijeme je da se na umjetnika počinje gledati kao radnika. Moj odabir bauštelskog posla dolazi iz činjenice da je bilo jako jednostavno dogovoriti posao, a uostalom postalo mi je jaaako dosadno doma. Odgovara mi uloga šljakera, na ovo gledam kao neki novi izazov i priliku da naučim neko novo i u slučaju ponovnog potresa vrlo korisno znanje. Da mi je neko rekao da ću štemati zidove i farbati stanove ne bi mu vjerovao. Uostalom ovo je idealna prilika za upoznavanje ljudi koje ionako želim vidjeti u kazalištu, možda sam samo na misiji pronalaženja potencijalno nove publike, a čini mi se da su se neki čak malo zainteresirali.

Paradoksalno, jedna od Šimunovih zapaženijih predstava upravo je komad proročanskog imena: “Umjetnik za hitne intervencije”. Foto credit: Roberto Bilić

LB: Neodvojiv dio tvog plesnog identiteta je i Škvadra kolektiv, koji je na suvremenu plesnu scenu unjeo toliko svježine. Svojim izvedbama na neočekivanim outdoor lokacijama, trajno ste očarali neke nove publike i svaki vaš nastup, za publiku postaje prava prilika za izlazak! Što spremate povodom prestanka zabrane okupljanja? “Nije nam svejedno, a znam da nije ni tebi.” 🙂
Škvadra i jest identitet. Trenutno snimamo novu izvedbu koja će se livestreamati iz poznatog zagrebačkog prostora, ne želim previše otkrivati, ovo pitanje ću odgovoriti u teaser obliku. Za sada ne mogu sa sigurnošću najaviti neke nove site-specific izvedbe iako naravno to uvijek imamo u planu. Pričekat ćemo da mjere dovoljno popuste i shodno tome ćemo se prilagoditi, a svi će biti na vrijeme obaviješteni.

LB: S početkom ove pandemije i ti si preuzeo controller Zvučnog Zida Radio Studenta. Tvoj DJ alter ego @stank.off nije u izolaciji.
Dio sam tima Zvučnog zida od jeseni prošle godine. Uloga voditelja radio emisije mi je oduvijek bila guilty pleasure. Trenutno zbog posla ne stignem voditi emisiju,ali vraćam se na valove uskoro i jedva čekam. DJ alias Stank.off je na pre dugom godišnjem ali uskoro sam iza pulta, naime Pločnik ima pop up koncept iza Tehničkog muzeja tako da ćemo se dobro isplesati.

Pločnik svojim klupskim programom promiče nezavisne umjetnike a @stank.off će i ovog vikenda stati iza pulta Pločnikovog pop up izdanja u dvorištu Hale V Tehničkog muzeja

 

LB: Kad bi ovu apokalipsu trebali opisati plesom, “Opna” daje odličnu simboliku. Pusti neku stvar po vlastitom izboru za postapokaliptični auditorij, koji te čeka negdje po popuštanju ovih mjera.

Ozbiljno podebljavam reggae/dub selekciju ploča i ova “stvar” je jedan od osobnih favorita, a ljubav neka svima bude putokaz, trebat će nam.

 

Read More