LB: Izdao si karantenski album. Je li to izazov, ili prilika za dodatnu vidljivost?

Za artista poput mene definitivno izazov. Nije bilo planirano kao karantenski album, radio sam na njemu već par godina unazad i tik pred ovo razdoblje izbacio van. Izazov tim više predstavlja činjenica da rad prezentiram kroz live nastup, prvenstveno sam performer i osoba koja voli biti na pozornici, taj izričaj mi je najbolja podloga za prezentiranje vlastite glazbe.

Isplanirao sam datume nastupa, ali snašla nas je trenutna situacija. Društvene mreže su odlična prilika za prezentaciju i vidljivost, i vjerujem da bi za mene bila odlična kad bih se s takvom prezentacijom snalazio dobro kao s live nastupom, taj način mi je ipak puno draži i prirodniji.

Prvi postpandemijski nastup bio je secret rooftop party Out garden Lounge održan proteklog vikenda . Photo: Leon Grdić

LB: Ti si reper, ali si totalno underground.. Ni rap glazba nekako više nije mainstream. Spotlight su prepustili grimeu i trapu i postali svojevrsni underground haute couture, naspram treperskog pret-a-portera?! Kako to objašnjavaš i kako vidiš razvoj rap glazbe u poplavi svježih pravaca?

Mislim da u svim pravcima koji dolaze ima nešto što mi se izrazito sviđa, volim istraživati novu glazbu i nikad ne stajem na istom, ali ne znači i da se poistovjećujem sa svime. Bio sam neko vrijeme gatekeeper old school Hip Hopa, ali ni to nije prirodno kad sam u sebi znaš da te više od toga zanima i postoji cijeli svijet glazbe izvan te niše. To će uvijek biti dio mog izričaja, i u svaki projekt ću nositi duh toga sa sobom, ali se i razvijati prema onome što mi je dobro i danas, sutra. To je jedina formula za mene individualno.

Na gostovanju u Splitu u prosincu povodom otvorenja skate parka Kolo. Foto: Dino Šantić

LB: Što misliš o položaju mladih ljudi u Hrvatskoj danas i što kod tebe osobno rađa nemir?

U teškom smo položaju, protiv svih okolnosti. Do prilike se jako teško dođe, pogotovo poslovne. Mladi jedva planiraju par tjedana unaprijed, dovoljno je da se dogodi jedna nepogoda i sve pada u vodu. Nema tržišta, nema organizacije, uglavnom pogrešni ljudi na pogrešnim položajima i rijetki dobri koji se bore za nas – ne čudi me da se toliko mladih iselilo i sam sam bio na rubu odlaska poput dosta mojih poznanika.

Photo: Marcela Vrček

Dosta stvari me smeta, neću ulaziti u nabrajanje, ali smatram da smo „do or die“ generacija koja može izaći jača i iznjedriti ljude sposobne voditi, ili zapeti u kolotečinu okolnosti još dublje i prepustiti se upravljanju nad sobom. Vjerujem u snagu, ali i inat mladih ljudi, vrijeme je uzimanja stvari u svoje ruke.

LB:Rap je glazba ljutnje, prkosa, otpora. kako ti vidiš glazbu kao alat za društvene promjene?

Rap kao takav jest jako raznovrstan i možda jedini žanr u kojem izričaj varira od i između svih krajnosti. Mislim da glazba itekako može biti alat za društvene promjene u datom trenutku, kao i sva umjetnost, jer diže svijest svih pojedinaca koji je konzumiraju, ili ih barem potiče na neku vrstu razmišljanja/emocije. Ona je ogledalo našeg stanja, pleše na liniji dvosmislenosti, realnosti i intuicije i komunicira naša promišljanja i osjećaje.

Public Enemy je na primjer nastao baš u kriznom razdoblju sredinom 80-ih u SAD-u, zauvijek je zapisan taj osjećaj ljutnje i potrebe za pokretanjem. Kad ih slušam to osjećam, iskreno je, a sad još više jer se sami nalazimo na prekretnici.

Professor Griff i Chuck D na koncertu u Zagrebu 2006. Pjesma Fight The Power postala je svojevrsna himna cijele generacije buntovnika diljem svijeta.

LB: Za svoje glazbene godine već si zreo, a takav ti je i izričaj. Imaš čak i pjesmu o licemjerju, omiljenoj pošasti digitalnih generacija. Kako je nastala stvar Hipocrisy?

Sve moje pjesme uglavnom nastanu prvo od glazbe, odnosno od ritma, pa onda tražim samplove/akorde, poigravam se dok ne nađem nešto što me pogodi u tom trenutku, mora leći. Puno ovisi o emotivnom stanju, ali i tome što mi se mota po glavi u danom trenutku. Prvo legne neka fraza ili stih od koje dalje gradim.

Hypocrisy je prvo nastala kao nešto čak i malo šaljivo jer kao narod u prosjeku volimo biti na kavi bar 2 sata dnevno i sve iskomentirati. Everybody up in each others business. Ovaj je ovakav, ona je onakva, ti si takav zbog toga i toga – a na kraju dana svi griješimo i sve nam se vrati – pa sam to kroz twist u pjesmi htio približiti.

PS: Shout out DJ Bijanu koji je trenutno u Berlinu, skupa smo radili beat dok je bio još u Zagrebu, on je zaslužan za ovu predivnu melodiju.

LB: Pratiš li top liste ili radije glazbene niše? Gdje nalaziš inspiraciju i tko te u zadnje vrijeme oduševio na našoj maloj ali dinamičnoj sceni?

Pratim sve, nema veze je li popularno ili ne, ako je dobro je dobro. Mislim da je ok biti u toku sa svime na top listama ali isto tako pratiti sve niše koje me zanimaju. U zadnje vrijeme oduševili  su me Blah Records label iz UK-a, kopam puno starog drum n bassa i iz nekog razloga ne mogu odoljeti brazilskom “Baile” stilu elektronike. Uvijek nešto!

Od domaćih me posebno kao rap-fana razveselio novi Magellanov album. Volim vidjeti osobni razvoj kod artista. Čovjek je tu već dugo, al u svaki album unese nešto novo iz svog života, a ovaj mislim da je kao kulminacija svih albuma prije. Sve je spojio, narastao je kao čovjek, i kao pisac. Produkcija je isto bomba i mislim da je odličan primjer svima koji se žele baviti repom. Iskreno do kraja, original i potrudio se oko svakog aspekta svog rada – nema okolišanja!

LB: Pandemija koronavirusa ograničila nam je slobodu kretanja i donijela neizvjesnost. Na koji je način utjecala na tebe i koju stvar sad, nakon popuštanja mjera, imaš potrebu podijeliti s ljudima?

Gledam naprijed, vjerujem da će biti bolje, iako trenutno nikome nije lako. Pomažem koliko mogu oko sebe i sebi, a nadam se kao artist da će biti moguće odraditi nastup barem u manjim klubovima ili nekim ljetnim pozornicama. Za predstaviti imam svježeg materijala u obliku albuma pod imenom „Heat“ koji će izaći ovo ljeto… Stay tuned!

Hvala na intervjuu, peace!