Šimun Stankov bon vivant je zagrebačke suvremene plesne scene. Njegov policentrični način života neshvatljivom lakoćom uspijeva uskladiti plesne i izvođačke obveze sa sve češćim DJ angažmanima, live streamovima, povremenim glumačkim izletima i sve učestalijim uredničkim i producentskim ulogama koje mu život servira. Karantena ga nije bacila doma, nego na “bauštelu”. Što je tamo naučio, i što mi možemo naučiti od njega, pročitajte u ovom brzopoteznom intervjuu kojim se opraštamo sa pandemijskim uvjetima i okrećemo novim izazovima kojih Zagrebu ovih dana ne manjka.

Naslovna i uvodna fotografija: Jelena Janković za Zagrebački Plesni Ansambl, na fotografiji sa kolegicom Evom Kocić

LB: Šime, ova pandemija donijela je svima neizmjerno mnogo promjena u život, ali ograničavanje slobode kretanja, definitivno je najgore što se desilo. Kad se pritom sjetimo da je tebi sloboda kretanja svrha postojanja posebno nas zanima kako se ti koji si cijeli život u pokretu nosiš s time, kako je djelovalo na tvoju svakodnevicu?
Osjećam veliku razliku s početka pandemije i sada kada se cijela situacija sa slobodom kretanja malo smiruje. Svakako osjećaj koji me i dalje prati jest upravo neizvjesnost o budućnosti cjelokupne kulturne scene, vlastitoj budućnosti kao mladog umjetnika koji se nosi s ogromnim nejednakostima i nepravdama od strane institucija, vladajućih i ostalih sila na koje se, izgleda, jako teško utječe. I prije pandemije situacija u kulturi, a pogotovo u plesu, nije bila pogodna za nezavisne umjetnike, s ovakvim odlukama i stavovima od strane institucija kao da se kompletno degradira umjetnički poziv, što je izuzetno demotivirajuće s obzirom na to da želim vidjeti Zagreb kao jedno od frekventnih umjetničkih mjesta. Zagreb ima nevjerojatan potencijal postati ozbiljan, kulturan i razvijen grad.

Ljubimica Miška zaslužna je za Šimetovu plesnu ali i životnu formu. Photo credit: T Portal

LB: Ova pandemija posebno je pogodila umjetnike. Ako nemaš status slobodnog umjetnika, osuđen si na preživljavanje. Koliko je cijela situacija i odnos institucija prema umjetničkim pozivima utjecala na tvoj stav prema poslu. Kako se u budućnosti planiraš osigurati, i koliko pritom ovisiš o javnim financijama?
Ne mogu reći da je utjecalo na moj stav o poslu koliko je postalo jasno koji je stav drugih ljudi o našem poslu. Trenutno sam u fazi pronalaženja drugih izvora prihoda, sve dok se ne nađe neki genijalan način za servirati ples široj skupini ljudi koja bi taj sadržaj i platila. Teško mi je govoriti o budućnosti jer trenutno ne mogu isplanirati ništa vezano uz moju struku s obzirom na to da će kulturni sektor biti u potpunoj izolaciji neko vrijeme. Kako nemam status slobodnog umjetnika, ovisnost o javnim financijama je svedena na minimum. Čekamo rješenje za financijsku potporu nezavisnih umjetnika bez statusa.

Photo credit: T Portal

LB: Ti si svoj spas našao na gradilištu. Iako je poražavajuća činjenica da suvremeni plesni umjetnik mora raditi na “baušteli” da bi preživio, nama se svidio baš taj odabir angažmana jer na gradilištu, baš kao i na kazališnim daskama nikad nije dosadno i neprestano stvarate nešto novo. Kako se snalaziš u ulozi šljakera?
Kada sam tražio posao preko FB grupe sam naišao na hrpu nekih smiješnih komentara i kako ljudi gledaju na nas umjetnike kao da smo pogodili zlatnu žilu bez i jednog sata rada. Vrijeme je da se na umjetnika počinje gledati kao radnika. Moj odabir bauštelskog posla dolazi iz činjenice da je bilo jako jednostavno dogovoriti posao, a uostalom postalo mi je jaaako dosadno doma. Odgovara mi uloga šljakera, na ovo gledam kao neki novi izazov i priliku da naučim neko novo i u slučaju ponovnog potresa vrlo korisno znanje. Da mi je neko rekao da ću štemati zidove i farbati stanove ne bi mu vjerovao. Uostalom ovo je idealna prilika za upoznavanje ljudi koje ionako želim vidjeti u kazalištu, možda sam samo na misiji pronalaženja potencijalno nove publike, a čini mi se da su se neki čak malo zainteresirali.

Paradoksalno, jedna od Šimunovih zapaženijih predstava upravo je komad proročanskog imena: “Umjetnik za hitne intervencije”. Foto credit: Roberto Bilić

LB: Neodvojiv dio tvog plesnog identiteta je i Škvadra kolektiv, koji je na suvremenu plesnu scenu unjeo toliko svježine. Svojim izvedbama na neočekivanim outdoor lokacijama, trajno ste očarali neke nove publike i svaki vaš nastup, za publiku postaje prava prilika za izlazak! Što spremate povodom prestanka zabrane okupljanja? “Nije nam svejedno, a znam da nije ni tebi.” 🙂
Škvadra i jest identitet. Trenutno snimamo novu izvedbu koja će se livestreamati iz poznatog zagrebačkog prostora, ne želim previše otkrivati, ovo pitanje ću odgovoriti u teaser obliku. Za sada ne mogu sa sigurnošću najaviti neke nove site-specific izvedbe iako naravno to uvijek imamo u planu. Pričekat ćemo da mjere dovoljno popuste i shodno tome ćemo se prilagoditi, a svi će biti na vrijeme obaviješteni.

LB: S početkom ove pandemije i ti si preuzeo controller Zvučnog Zida Radio Studenta. Tvoj DJ alter ego @stank.off nije u izolaciji.
Dio sam tima Zvučnog zida od jeseni prošle godine. Uloga voditelja radio emisije mi je oduvijek bila guilty pleasure. Trenutno zbog posla ne stignem voditi emisiju,ali vraćam se na valove uskoro i jedva čekam. DJ alias Stank.off je na pre dugom godišnjem ali uskoro sam iza pulta, naime Pločnik ima pop up koncept iza Tehničkog muzeja tako da ćemo se dobro isplesati.

Pločnik svojim klupskim programom promiče nezavisne umjetnike a @stank.off će i ovog vikenda stati iza pulta Pločnikovog pop up izdanja u dvorištu Hale V Tehničkog muzeja

LB: Kad bi ovu apokalipsu trebali opisati plesom, “Opna” daje odličnu simboliku. Pusti neku stvar po vlastitom izboru za postapokaliptični auditorij, koji te čeka negdje po popuštanju ovih mjera.

Ozbiljno podebljavam reggae/dub selekciju ploča i ova “stvar” je jedan od osobnih favorita, a ljubav neka svima bude putokaz, trebat će nam.