Linea Bold Linea Bold
  • HOME
  • O nama
  • Usluge
  • Novosti
  • Reference
  • Kontakt
  • Facebook
  • Instagram
  • HOME
  • O nama
  • Usluge
  • Novosti
  • Reference
  • Kontakt
  • Facebook
  • Instagram

Home / 2020 / travanj

travanj 2020

MAKA KIDS DESIGN: Kao društvo trebali bi svi shvatiti da se više trebamo pobrinuti za prirodu i ljude oko nas

Maka Kids Design sasvim je poseban brand odjeće koju predstavljaju Barbara, Rico i Beyla Amossouhoui.  Ova priča o životu, poslu i ljubavi spaja Europu i Afriku, Hrvatsku i Benin u jedinstveno poduzetničko iskustvo izgrađeno na društveno odgovornim temeljima.

Rico je Barbaru upoznao u Zagrebu, on je u to vrijeme bio na razmjeni studenata. Tko bi rekao da će se tu večer desiti sudbonosni susret, rado se sjeća Rico. Počeli su prvi razgovor ispred HNK, nakon čega su otišli na salsu što im je i dan danas omiljeni bijeg od briga.

Barbara i Rico upoznali su se u Zagrebu.

LB: Tvoja ljubav prema Africi postojala je i prije nego si se zaljubila. Što te inspirira na starom kontinentu?

Afrika me oduvijek očaravala… I ne samo Afrika, već svi dijelovi svijeta koji su ostali povezani s prirodom, da se tako izrazim. Pošto sam odgojiteljica po struci sudjelovala sam u nekim projektima koji su bili temeljeni na pomoći djeci u Africi. Nekako sam uvijek mislila da je to baš za mene. Kad sam bila mala u našoj crkvi je bio jedan svećenik koji je predstavljao svoje sirotište za djecu s posebnim potrebama u Tanzaniji, a susjeda mi je iz ne znam kojeg razloga dala sliku sa susreta sa s tim svećenikom, na toj je slici bilo dvoje male djece koji su sjedili na podu. Od malena sam mislila kako bi ovaj svijet bio lijep kada bismo višak svojeg prostora ili novaca dijelili s ljudima koji bi u tome s nama uživali.

Tijekom života su mi se događale neke stvari koje su me malo po malo upoznavale s Afrikom. I sva su me ta iskustva ostavljala bez teksta. Ta njihova vjera i način života, ta neka jednostavnost i sreća, to su neke od stvari koje ti jednostavno otvore srce za neka nova iskustva i daju hrabrost da probaš i ti mijenjati neke stvari ili bar sudjelovati.
Moram priznati da nikada nisam mislila da ću završiti s Afrikancem, uvijek sam mislila da su kulturološke razlike prevelike i da to ne bi uspjelo. Danas mislim da su me sva iskustva i upoznavanja s Afrikom, pripremila na upoznavanje s Ricom, tko zna bi li mu inače dala priliku.

Afriku volim jer je puna iskustava koja ostavljaju bez teksta. Od malena sam mislila kako bi ovaj svijet bio lijep kada bismo višak svojeg prostora ili novaca dijelili s ljudima koji bi u tome s nama uživali.

LB: Kako je nastala Maka i na koji način društveno odgovorno poslovanje mijenja živote onih koji se u njega uključe?

Kada sam upoznala Ricovu sestru, postala sam nekako svjesnija kako žive žene negdje drugdje… I svi mi to kao znamo, ali kada to iskusiš i zavoliš te ljude potpuno je drugačija slika. Ricove sestre su imale priliku obrazovati se, njihova je mama jako puno radila kako bi im pružila obrazovanje (tamo se sve plaća, od osnovne škole do fakulteta). Iako su njegove sestre visoko obrazovane, nemaju posao.

U prvo vrijeme bi im znala slati novac no njima je bilo nekako neugodno i zahvaljivale su mi se kao da sam ne znam što napravila, pa sam došla sam do zaključka da bi za njih bilo najbolje da imaju posao. Tako bi imale novaca i vidjele bi kako su same u mogućnosti skrbiti se za sebe i svoju djecu. Danas znam kako je bitno imati osjećaj da se možeš pobrinuti za svoje dijete u svim pogledima. Kada sam ostala trudna njegova sestra mi je poslala jednu haljinicu za bebe. Bila sam tako oduševljena jer kod nas nema tako šarenih stvari za djecu.

I, tako je sve počelo. Uključili smo još nekoliko mladih mama da rade s nama, otvorili im firmu u Beninu, Africi, tako da je sve to počelo funkcionirati bolje nego što sam mislila.

MAKA team sastoji se od: Sidoine – managerice firme u Beninu, koordinatorice koja također i šiva), Cecile koja nabavlja i prodaje materijale, Bidossessi, Nadine Annick i Marianne koje kroje i šivaju naše šarene kreacije i Rica, Barbare i Bayle koji vode zagrebačku firmu, prodaju i komunikaciju sa kupcima preko društvenih mreža.

Zasigurno je ovaj projekt promijenio naše živote, neću zaboraviti kada mi je javila jedna djevojka da bi voljela raditi s nama i da će naučiti šivati. U mjesec dana naučila je sve što je trebala a sliku koju mi je poslala, kako šiva, stolica na kojoj je šivaća mašina dok oko nje trče dječica, neću zaboraviti. Jedini uvjet koji imamo kod zapošljavanja je da djeca idu ili krenu u školu.

Benin, iako relativno razvijena zemlja za afričke pojmove, bori se sa velikom stopom nepismenosti. Zato je školovanje djece (koje se od osnovne škole pa nadalje skupo plaća) jedna od temeljnih vrijednosti utkanih u poslovanje ovog branda.

Maka Kids Design, osim modne komponente ima mnogo pozitivnih atributa. Osim ženskog poduzetništva, koje za cilj ima osnaživanje i osamostaljivanje žena i školovanje njihove djece, ekološki aspekt mode nije zanemaren. Pritom je sva odjeća šivana od 100% prirodnih materijala, a od ostataka materijala šivamo igračke, tako da se ne zagađuje okoliš dodatnim otpadom.
Meni, kao majci bilo je odlično da mogu kupiti odjeću za dijete i da znam da sam nekome pomogla tj. da znam kamo odlazi novac. Mislim da i drugim ljudima postaje sve važnije kamo odlazi njihov novac. Kao što je i djevojkama koje šivaju naše kreacije bitno čuti priče i iskustva krajnjih kupaca i klinaca koji nose naše komade.

LB: Djevojčica Beyla gotovo je zaštitni znak Make. Svi zajedno radite za dobrobit zajednice i vaše uloge se neprestano isprepliću. Približi nam taj crossover kontinenata, obitelji i posla te različitih generacija.

Beyla svaki dan provodi s mamom, pa tako i posao postaje igra.

Ricova obitelj me jako lijepo prihvatila i iako od francuskog govorim samo osnove, često zovu da vide kako smo Beyla i ja. Odnos s Ricovom sestrom i ostalim djevojkama s kojima radimo je prerastao je u pravo prijateljstvo. Krajem godine trebali smo ići u Afriku no s obzirom na pandemiju i to je neizvjesno. Postoji mnogo razlika, no sve je to nekako simpatično na kraju. Recimo, Ricov tata je kralj sela. To mi je genijalno.

Uživam raditi za Maku, od onog trenutka kada me cure nazovu s marketa da biramo materijale, do dogovora što i kako šivamo i na kraju do trenutka kada mi poštar pozvoni s ogromnim paketom. Volim i što su neke druge cure zbog toga sretne i tu sreću dijele sa mnom. U početku su njihovi muževi bili malo iznenađeni što sad mi cure izvodimo, kako to da one imaju firmu, no i to smo uspjele lijepo posložiti i danas nam oni pomažu u svemu što trebamo, recimo sada u vrijeme karantene oni su išli na market po materijale. Preponosna sam na naše ženske uspjehe. Kako stižem sve? pa… Beyla radi sa mnom. Uredno je na svim video pozivima iz Afrike. Rico ima i neke svoje poslove no uvijek je pomoć kada trebamo nešto važno iskomunicirati.

Beyla s mamom provodi svaki radni dan. Odgojiteljica po struci, Barbara vjeruje da uz puno ljubavi i malo planiranja, rad od kuće ima brojne prednosti.

LB: Izolacija nam je svima utjecala na svakodnevicu, kako je globalna pandemija utjecala na vašu zajednicu i možemo li kao društvo iz toga nešto naučiti?

Moram priznati da sam na početku bila šokirana i da sam imala osjećaj kao da više ništa ne kontroliram. Nakon nekog vremena shvatila sam da ono što inače kontroliramo je prividno i nestvarno. To je još jedna od situacija u kojoj su Djevojke iz Afrike meni pomogle svojom vjerom i pozitivom. Vjerom da će sve biti dobro. Zajedno smo odlučile ovu situaciju pretvoriti u vrijeme za kreativnost i stvaranje.

Vrijeme u karanteni, djevojke su iskoristile za kreiranje ljetne kolekcije, koja će se početi proizvoditi po završetku mjera izolacije.

Kao društvo trebali bi svi shvatiti da se više trebamo pobrinuti za ljude oko nas, ali i za prirodu. Ova nam je situacija ukazala na to da nismo sami na svijetu i da ponekad ne pomaže ni novac, ni moć… Ovo je zapravo idealna situacija za proširiti vidike.

Od ostataka materijala za šivanje odjeće, rade se jastuci i plišane igračke za djecu pa nema tekstilnog otpada. #zerowaste

LB: Kada bi kolekciju Maka kids nekome željeli dočarati glazbom, koja bi ju pjesma najbolje opisala?

Miriam Makeba- Pata Pata, definitivno 😊

LB: Kakvi su vam planovi za budućnost? Vidite li se u Hrvatskoj?

Vidimo se ondje gdje trebamo biti. Obožavamo Hrvatsku, no čudni su putevi…..

Posjetite IG profilu Maka Kids Design  i podržite humanitarni aspekt ove priče po karantenskim cijenama 

Read More
MANE MEI: “Ja sam jedan od onih koji u svemu što se događa vide nešto dobro, priliku za napredak”

Mane Mei, nezavisni zagrebački umjetnik najpoznatiji po svojim muralima, sve više naginje u interdisciplinarnost. Ugostio nas je u svojim mislima i natipkao odgovore za ovaj izolacijski intervju, u nedostatku druženja po zagrebačkim ulicama.

LB: Boravak u izolaciji nije lak, pa ipak, kažu da prava transformacija nastaje kada smo izvan zone komfora. Što je najbolje što ti je izolacija donijela?

Iako sam se radovao mnogim obavezama i projektima za ovu godinu, koja je nekako počela dosta intenzivno, moram priznati da sam se i zaželio odmora  i ne rađenja ničega, barem na neko vrijeme. Tu je taman uletila izolacija što me dodatno motiviralo da par dana odmorim, odspavam i ne radim ništa. Iako to sve skupa nije dugo trajalo jer čovjek sam po sebi, živeći u velikom gradu, osjeća nemir i pritisak da stalno mora nešto raditi ili u mom slučaju nešto stvarati. Sada se zapravo uvjeravamo u suprotno jer su nas uvjeti na to prisilili, tempo života je puno usporeniji i baš se osjeća razlika. Moram priznat koliko god to možda grozno zvučalo da mi se sviđa ovaj usporeniji tempo, čini mi se da je donio dosta dobrog među ljude.

LB: Sa čime se teže nosiš?

U zadnje vrijeme sam se malo bacio u glazbene vode, to me poprilično veseli i u tome baš nekako uživam kao malo dijete. Tako sam sad nedavno dogovorio suradnju sa frendom iz Sarajeva da snimimo skupa stvar i da za nju snimimo i spot. E sad da su vremena normalna ja bih se za vikend zaletio do Sarajeva i skupa bi tamo sve snimili, podružili se i to bi bilo to. Ali ne… Interesantno je to kako nešto što se podrazumjeva i smatra normalnim odjednom postaje neizvedivo i nemoguća misija. Koliko je ustvari malo potrebno da nam se stvranost u potpunosti promijeni.
Naravno spot ćemo snimiti, svatko svoje kadrove, on u Sarajevu, ja tu i bit će to sigurno fora na kraju, ali kontam da bi ipak radije otišao do Sarajeva po sve to.

 

LB: Iako #ostajemodoma, ulična umjetnost ostaje praktički jedina galerija koja radi. Ti se ponajprje baviš porukama. Jesi li stvarajući neke od svojih murala mogao predvidjeti njihov značaj za sadašnji trenutak?

Zapravo nisam o tome razmišljao ali čini mi se da su moje poruke uglavnom nekako univerzalne, zapravo namijenjene upravo tom, kako si rekla, sadašnjem trenutku. Čak mi se čini da bolje fukcioniraju u nekim teškim trenucima jer upućuju na temeljne ljudske vrijednosti kojih uvijek fali a pogotovo u vanrednim situacijama kao što je ova u kojoj se trenutno nalazimo.

Novi mural na križanju savske i Vukovarske ulice u Zagrebu, hommage je vatrogascima, zdravstvenim radnicima i svim onim malim ljudima koji svakodnevno ovu pandemiju čine podnišljivom.

LB: Kako održavaš kreativnu kondiciju, što ti ispunjava vrijeme kod kuće?

Ovu smo situaciju iskoristili za to da stan malo dovedemo u red, tako da smo ga okrečili, malo izmjenili stalni postav slika te razmještaj pojedinih polica i ormara. Tako da kod kuće uglavnom radim nešto vezano uz čišćenje, spremanje i kuhanje. Inače se pokušavam što zdravije hraniti a sada mi to posebno polazi za rukom, svaki dan se nešto kuha, ništa pekara i fastfood-ovi, samo povrće od provjerenog OPG-a i pitanje šta bi danas mogli kuhati.
Osim toga cura i ja smo se na njenu inicijativu pozabavili snimanjem kratkih šaljivih video uradaka pod nazivom „Jel prošlo?“, gdje se ona nalazi u raznim neobičnim situacijama u stanu, možda najbolje da provjerite naš FB page za više informacija, zove se Cirk Pozor.

"Is it over?" – "Jel prošlo?"

"Is it over?" – "Jel prošlo?"Umjetnost u bunkeru

Objavljuje Cirk Pozor u Četvrtak, 26. ožujka 2020.

Što se moga stvaranja tiče dobra stvar je ta što sam 28.3. trebao imati izložbu u sklopu projekta „Javne galerije“ te sam kupio sav potreban materijal za izvedbu izložbe koja je trenutno odgođena do daljnjeg. Ali izrada nije  odgođena nego se trenutno događa u prostorima Galerije Siva. Prvih par dana izolacije nisam izlazio van ali sam u jednom trenutku shvatio da mogu bez problema otići u Mediku raditi svoje radove, na biciklu odem tamo, ne sretnem nikoga i u galeriji stvaram sam, na taj način ne ugrožavam ni sebe ni druge. Tako da sam zasad napravio 5 od 13 radova i radim ih baš opušteno pošto ne postoji pravi „deadline“ tj datum kada će biti izložba ali znam da ću biti spreman kad bude vrijeme za to.

LB: Podijeli s nama jednu knjigu, film i pjesmu koja je u vrijeme Korone za tebe dobila neku novu važnost?

Jedna od pjesama koja mi je baš zapela za uho tijekom stvaranja u galeriji je Chacalón y la Nueva Crema- A trabajar , koja se nekako zavrtila sama više puta i već ju znam od prije al do tad nisam obratio pažnju na njene riječi. One  između ostalog govore o tome da ako hoćeš napredovati moraš raditi, raditi, što je samo po sebi logično i općepoznato ali mi je u tome trenutku baš bilo nekako simbolično, pošto sam baš radio na novom radu i lagano se mrdao u ritmu te pjesme.

Što se tiče knjige, rekao bih Bela Hamvas, Jasmin i maslina. Nju mi je još davno posudio moj dobar prijatelj Lav ali sam je tek sada nedavno u potpunosti pročitao i doživio. Tako da bi bilo uredu da mu je napokon i vratim.

Film, doduše brutalan, ali nekako me se dojmio sa neobičnom tematikom i solidnom poantom, Platforma (The Platform).

LB:Gdje putuješ u mislima?

U mislima sam eto malo bio u Sarajevu, družio se sa rajom i snimili smo baš dobre zajedničke kadrove za spot. Rekao sam da kad ovo prođe moramo napravit novu stvar samo zato da se nađemo i da je skupa snimimo. Također sam bio i kod dobrog prijatelja u Amsterdamu, pa malo u Roterdamu te kod sestre u Zwolletu. I sad sam tu, nazad u sobi i tipkam odgovore na pitanja.

Mural na zaštitnoj ogradi u Palmotićevoj ulici dobio je sasvim novu dimenziju nakon razornog potresa.

LB: Kako vidiš postapokaliptični svijet? Već sad je jasno da stvari neće biti iste, da će nas ova pandemija promijeniti, samo je pitanje na koji način.

Ja sam jedan od onih koji u svemu što se događa vide nešto dobro, priliku za napredak, iako se na prvu takvim ne čini. Mislim da bi najbolji odgovor na to pitanje bio jedan stih iz pjesme „Nostalgična“ od TBF-a, „I još uvik virujen da će na ovoj planeti jednog dana svi ljudi moć živit sretni“, u to duboko vjerujem i desit će se kad tad,  a sad oću li ja to doživit – tko zna, bumo vidili.

Mane Mei rado je viđeni gost Zen Opuzen street art festivala koji svake godine privalči sve veći broj posjetitelja iz cijelog svijeta.

 

 

 

 

Read More

Najnovije objave

  • LAV PARIPOVIĆ: Svaka osoba može biti jedan medijski kanal i tako svatko od njih ima i svoje viđenje istine
  • OTKRIJTE FLOATING I OPUSTITE SE KAO NIKADA DO SAD
  • TONE TUORO: Vjerujem u snagu, ali i inat mladih ljudi, vrijeme je za uzimanje stvari u svoje ruke
  • Da mi je netko rekao da ću štemati i farbati zidove ne bih mu vjerovao, ali vidim to kao misiju pronalaženja novih publika
  • MAKA KIDS DESIGN: Kao društvo trebali bi svi shvatiti da se više trebamo pobrinuti za prirodu i ljude oko nas

Arhiva

  • rujan 2020
  • srpanj 2020
  • svibanj 2020
  • travanj 2020
  • ožujak 2020
  • prosinac 2019
  • studeni 2019
  • listopad 2019
  • rujan 2019
  • kolovoz 2019
  • lipanj 2019
  • veljača 2019
  • siječanj 2019
  • listopad 2018

Teme

  • Novosti 19
Linea Bold, obrt za promidžbu u kulturi
Pavlenski put 7c, Zagreb
vl. Klara Šimunović
OIB: 79844485921
MBO: 97803979
IBAN: HR6324840081135049759
SWIFT: RZBHHR2X