LAV PARIPOVIĆ: Svaka osoba može biti jedan medijski kanal i tako svatko od njih ima i svoje viđenje istine

Lav Paripović i njegov street art alias “Lav od Trnja” osvježili su Zagreb serijom intervencija “gram ulice”. Njegova vizija rada je ujedno i vizura postapokaliptičnog Zagreba.

 

1. Nedavno je na jednom zagrebačkom krovu osvanula još jedna zanimljiva instalacija koja je momentalno privukla pozornost javnosti i korisnika društvenih mreža. Možeš li nam otkriti smjer razmišljanja koji stoji iza tvojih smjerokaza? Nama to liči na medijsku manipulaciju. Satelitski tanjuri su kao medijski kanali i svaki ima svoje viđenje istine. Umjesto da budemo još jedan tanjur sa svojim smjerom tumačenja, odlučili smo pitati direktno.

U stvari, ideja je došla čisto logično i prirodno. To nastavak serije “gram ulice” u kojoj interveniram sa postojećim znakovima tj. piktogramima u urbani prostor na način da ih ili povećam ili smjestim u drugi kontekst te se tako dobiva nova, proširena priča značenja.

 

Sviđa mi se vaša interpretacija da svaki medijski kanal ima svoje viđenje istine, o tome se zapravo i radi. Svaka osoba može biti jedan medijski kanal i tako svatko od njih ima i svoje viđenje istine. S masom / mnoštvom se dobiva jedna dogovorena istina koja je slična u više dodirnih točaka. tako je i nastao piktogramski sustav znakova koje bi nekome tko nije nimalo upućen predstavljao nešto sasvim drugo

2. Zagreb je strašno stradao nedavnim potresom i poplavom i neslužbeno se spominje brojka od čak 20.000 građana koji su izgubili domove diljem Donjeg grada i morali potražiti zaklon negdje drugdje. To nije obeshrabrilo neke pojedince da romantiziraju tragediju i kopanjem po razasutim ostacima nečijih života i hvale se predmetima koje su “pronašli” u ostacima ruševina. Tvoja instalacija “epicentra” na razrušenom krovu jedne zgrade ide u nekom drugom smjeru. Možeš li pojasniti svoju intervenciju i proces produkcije samog rada koji sigurno nije bio jednostavan.

Zapravo izvedba rada je bila dosta jednostavna. Potres je razrušio zabatni zid zgrade na Ilici 33, gdje su stanari nakon toga “uredili” tavanski prostor koji je postao terasa s impresivnim pogledom. Mene su kontaktirale stanarke koje žive u zgradi s upitom da li bih im oslikao OSB ploče kojima će se zatvoriti rupa u zabatnom zidu. Tako da sam te ploče oslikavao kod njih na tavanskom prostoru i onda su se naknadno montirale. Motiv je jednostavan, crno bijeli krugovi koji se koncentrično šire. Neke asocira na potres, neke na 5G mrežu. Pristupio sam s reduciranim piktoralnim opisom atmosfere i ambijenta tog tavana i te lokacije.

3. Iako si zanat pekao na zagrebačkoj ALU, za razliku od uličnih umjetnika koji čeznu za institucionalnom validacijom, jedan si od rijetkih umjetnika koji iz ateljea uporno bježi na ulicu koja je ujedno i tvoj neiscrpan izvor inspiracije. Otkud ta potreba i tko financira tvoje brojne projekte?

Haha ne bi rekao da bježim iz ateljea, nego je rad na ulici očito mnogo vidljiviji. Isto tako rad u ateljeu je i dugotrajniji i naporniji da se složi u cjelinu/seriju, dok su ulične akcije brže u izvedbi. Paralelno mi se razvijaju ciklusi u interijeru i u eksterijeru. Različiti pristupi tako i različite ideje, ali naravno s dodirnim točkama.

Što se tiče financiranja, uglavnom materijale zavrtim preko nekih poslova, projekata i akcija.

4. Motivaciju često pronalaziš u industrijskim oznakama, prometnim znakovima i minimalnim simbolima, čijim premještanjem u novi kontekst šalješ neku specifičnu poruku. Strelice su već postale tvoj zaštitni znak. Kakvi su ti planovi za budućnost i koliko se interdisciplinarna umjetnost privlači u odnosu na klasično slikarstvo?

Piktogrami su me privukli zbog univerzalnog razumijevanja i grafičkog oblikovanja toga jezika kao i sveprisutnosti u društvu. U izvedbi piktograma mi se sviđa situacija da je lišeno bilo koje geste ili manire slikarskog izražavanja i time se naglašava ideja. Tako i kontekst u koji se stavlja znak definira značenje ili neku drugu situaciju (ne)razumijevanja.

Planovi za buduće projekte ulaze u interdisciplinarna polja. Jako me privlači stop-motion video. Nakon izložbe “Totalka” u SC galeriji 2018-e godine u kojoj sam predstavio 4 kratka stop-motion videa koji su u međusobnoj didaktici, dosta sam počeo promišljati kroz taj mediji. U ovom periodu spremam napraviti još seriju stop-motion videa, ali ne znam kada će se završiti i gdje će biti prezentirana.

5. Osim slika i brojnih instalacija te primjera street art-a, sudjelovao si i u brojnim kolaboracijama s drugim umjetnicima, pa čak i nekim kazališnim kućama, kroz scenografske intervencije. Koja ti je suradnja ostala u najljepšem sjećanju?

Imao sam sreću da sam poslije ALU išao na stručno usavršavanje u slikarnu HNK-a za scensku proizvodnju. Tamo je velika produkcija, veliki formati , razni materijali i različiti pristupi. Taj me period dosta izbrusio u smislu rada i organizacije produkcijske izvedbe. Takvi projekti zahtijevaju komunikaciju između odjela / profesija (stolari, bravari, kipari, tapetari, majstori svijetla…). Poslije toga su poslovi sličnog tipa krenuli dolaziti sami od sebe, a vremenom sam stekao dosta kontakata iz različitih polja i različitih struka.
Teško mi je odvojiti samo jednu suradnju. Svaka od njih donosi nova iskustva u novim situacijama.

6. Globalna pandemija zauvijek je promijenila pogled na neke do jučer normalne svakodnevne pojave a dosta se reflektirala i na umjetnički rad. Kako izgleda tvoj “new now”? Što ti fali u odnosu na pretpandemijsko doba i je li nam pandemija donijela i neke dobre promjene?

Mislim da je ta situacija svima promijenila svakodnevicu. Što se tiče moga osobnog rada on je tak i tak izoliran sam po sebi. Što se tiče suradnji i većih projekata to se reduciralo. Fali mi malo minglanja u noćnom životu, ali budem preživio i bez toga.

7. Da si pročelnik za kulturu grada Zagreba, kome bi digao spomenik i koju bi zgradu koja se broji kao kulturna baština prvu restaurirao?

Sviđala mi se ideja ABS grupe za trg “Nepoznatog umjetnika”, možda bi i njemu podigao spomenik. A za zgrade ne znam, previše ih je. More tih zgrada spremnih za obnovu, a nisam u toj struci da baš mogu pričati o tome koliko ih mogu primjećivati. To treba pitati nekog konzervatora, restauratora ili arhitekta.

Read More