SMRT AUTORA

Osjećamo društvenu tjeskobu. Čekamo da prođe. No, što nakon?
Čini se da smo svi u strahu od budućnosti.
Samoizolacija je ispoljila nova-stara pitanja.

Zbrajamo i oduzimamo, računica nije čista, sutra nije predvidljivo.

Što je “umjetnost danas” i na koji način ona opstaje?

Kako, tebi čitatelju, umjetnik može pomoći?

Izdvoji 5 minuta i posveti ih ovom kratkom tekstu  Katarine Podobnik.

 

Što smo? Idemo li?

 

Izgleda da smo stali, na neko vrijeme. Tko je stao? Svi osim onih koji nikad neće. Tako misle.

Muk. Puls. Panika. Kulminacija. Stajem ili djelujem?

 

Tko smo i zašto smo ovdje? “Mi smo umjetnici.” – Što ste?

 

Na prvi pogled na margini društva. Na drugi pogled isto. Ali nešto se ne poklapa. Nisu li “umjetnici” ogledalo društvenog stanja, mimikrija revolucije?

 

Jednom u Ateni, kada je čovjek bio mjerilo svega što se izmjeriti dade, a bogovi su plesali na Olimpu, vidjeli smo savršene proporcije.
Jednom u srednjem vijeku, kada čovjek više nije bio bitan, a jedan Bog postao je putanja, nismo vidjeli ništa doli onih silueta na nekom kamenju.

Jednom kada je čovjek osjetio potrebu vratiti se sebi, ovaj put u društvu tog jedinog, obogaćenog Boga, vidjeli smo one ruke što se spajaju u Sikstinskoj kapeli.
Jednom kada nas je jedini Bog napustio, zapalili smo umjetnost.
Jednom kada je novac postao Bogom, vidjeli smo “Umjetnikova govna”.

Kažu, onog dana kada je Barthes zakopao autora, porodio je primatelja. Autor više ne postoji, postoji samo interpretacija. Ne postoji samo jedna istina, postoji ih onoliko koliko je čitanja iste. Je li autor zaista mrtav? Na kome je danas odgovornost?

 

“On je samo umjetnik”.

Definitivno smo pokopali autora, ionako ništa bitno nije niti radio.

Možda je i bio pametan, ali ne i dovoljno da postane odvjetnik.
Možda se usudio reći, ali ne i dovoljno da postane političar.
Možda je odlučio pomoći, ali ne i dovoljno da prepiše terapiju.

Koja je uloga umjetnosti danas? Pa valjda da zabavlja te budale od preživjelih umjetnika, u tom njihovom limbu. Što će vama novac? – nosite se vi umjetnici, ionako ste samo na teret društvu. Nemamo vremena za boemčine, bitne su samo jedinice i nule. Što se broji, mjerljivo je. Hiperprodukcija ideja nije.

 

“Lijepo”, kažu, odavno nije umjetnost.

Koncept? – “ne, to nije umjetnost”.

Empatija? – “to ne postoji.”

 

Što je onda, u konačnici, umjetnost danas? Tko su te budale koje ustraju biti umjetnicima?

 

Dragi čitatelju,

To su oni čiji je bitak zamijenio jeftini print iz Ikee koji ti visi iznad kuhinjskog stola.

To su oni koji promišljaju o svemu onome što ti uzimaš zdravo za gotovo.

To su oni koji djeluju iz sebe, a za tebe.

Dragi čitatelju, drugi si put ubio autora.

Govori li to više o tebi ili njima?

Daj si priliku – razumjeti.

Bez umjetnosti, što ostaje?
Što radiš sada kada ne možeš materijalizirati sve ono što te usrećuje?
Naslućuješ li?

Čak i u ovim trenucima kada se čini da gotovo ništa nema smisla,

Umjetnik ti pomaže.

Umjetnik te podiže.

Umjetnik te osvješćuje.

 

 

SUPPORT ARTIST, THOSE BASTARDS ARE MAKING YOUR LIFE MEANINGFUL.

Drops mic.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Read More