2020

LAV PARIPOVIĆ: Svaka osoba može biti jedan medijski kanal i tako svatko od njih ima i svoje viđenje istine

Lav Paripović i njegov street art alias “Lav od Trnja” osvježili su Zagreb serijom intervencija “gram ulice”. Njegova vizija rada je ujedno i vizura postapokaliptičnog Zagreba.

 

“gram ulice” 2019-2020 više lokacija, Zagreb photo: @zagrebfromabove

  1. Nedavno je na jednom zagrebačkom krovu osvanula još jedna zanimljiva instalacija koja je momentalno privukla pozornost javnosti i korisnika društvenih mreža. Možeš li nam otkriti smjer razmišljanja koji stoji iza tvojih smjerokaza? Nama to liči na medijsku manipulaciju. Satelitski tanjuri su kao medijski kanali i svaki ima svoje viđenje istine. Umjesto da budemo još jedan tanjur sa svojim smjerom tumačenja, odlučili smo pitati direktno.

U stvari, ideja je došla čisto logično i prirodno. To nastavak serije “gram ulice” u kojoj interveniram sa postojećim znakovima tj. piktogramima u urbani prostor na način da ih ili povećam ili smjestim u drugi kontekst te se tako dobiva nova, proširena priča značenja.

 

“gram ulice” 2019-2020 više lokacija, Zagreb

“gram ulice” 2019-2020 više lokacija, Zagreb

Sviđa mi se vaša interpretacija da svaki medijski kanal ima svoje viđenje istine, o tome se zapravo i radi. Svaka osoba može biti jedan medijski kanal i tako svatko od njih ima i svoje viđenje istine. S masom / mnoštvom se dobiva jedna dogovorena istina koja je slična u više dodirnih točaka. tako je i nastao piktogramski sustav znakova koje bi nekome tko nije nimalo upućen predstavljao nešto sasvim drugo

“gram ulice”, različite lokacije, Zagreb 2019-2020

2. Zagreb je strašno stradao nedavnim potresom i poplavom i neslužbeno se spominje brojka od čak 20.000 građana koji su izgubili domove diljem Donjeg grada i morali potražiti zaklon negdje drugdje. To nije obeshrabrilo neke pojedince da romantiziraju tragediju i kopanjem po razasutim ostacima nečijih života i hvale se predmetima koje su “pronašli” u ostacima ruševina. Tvoja instalacija “epicentra” na razrušenom krovu jedne zgrade ide u nekom drugom smjeru. Možeš li pojasniti svoju intervenciju i proces produkcije samog rada koji sigurno nije bio jednostavan.

Intervencija na zgradi, Ilica 33, Zagreb

Zapravo izvedba rada je bila dosta jednostavna. Potres je razrušio zabatni zid zgrade na Ilici 33, gdje su stanari nakon toga “uredili” tavanski prostor koji je postao terasa s impresivnim pogledom. Mene su kontaktirale stanarke koje žive u zgradi s upitom da li bih im oslikao OSB ploče kojima će se zatvoriti rupa u zabatnom zidu. Tako da sam te ploče oslikavao kod njih na tavanskom prostoru i onda su se naknadno montirale. Motiv je jednostavan, crno bijeli krugovi koji se koncentrično šire. Neke asocira na potres, neke na 5G mrežu. Pristupio sam s reduciranim piktoralnim opisom atmosfere i ambijenta tog tavana i te lokacije.

3. Iako si zanat pekao na zagrebačkoj ALU, za razliku od uličnih umjetnika koji čeznu za institucionalnom validacijom, jedan si od rijetkih umjetnika koji iz ateljea uporno bježi na ulicu koja je ujedno i tvoj neiscrpan izvor inspiracije. Otkud ta potreba i tko financira tvoje brojne projekte?

Haha ne bi rekao da bježim iz ateljea, nego je rad na ulici očito mnogo vidljiviji. Isto tako rad u ateljeu je i dugotrajniji i naporniji da se složi u cjelinu/seriju, dok su ulične akcije brže u izvedbi. Paralelno mi se razvijaju ciklusi u interijeru i u eksterijeru. Različiti pristupi tako i različite ideje, ali naravno s dodirnim točkama.

Što se tiče financiranja, uglavnom materijale zavrtim preko nekih poslova, projekata i akcija.

“Nepoznati hram”, 2020

4. Motivaciju često pronalaziš u industrijskim oznakama, prometnim znakovima i minimalnim simbolima, čijim premještanjem u novi kontekst šalješ neku specifičnu poruku. Strelice su već postale tvoj zaštitni znak. Kakvi su ti planovi za budućnost i koliko se interdisciplinarna umjetnost privlači u odnosu na klasično slikarstvo?

Tradicionalno slikarstvo stalno se izmjenjuje sa prostornim intervencijama.

Piktogrami su me privukli zbog univerzalnog razumijevanja i grafičkog oblikovanja toga jezika kao i sveprisutnosti u društvu. U izvedbi piktograma mi se sviđa situacija da je lišeno bilo koje geste ili manire slikarskog izražavanja i time se naglašava ideja. Tako i kontekst u koji se stavlja znak definira značenje ili neku drugu situaciju (ne)razumijevanja.

Planovi za buduće projekte ulaze u interdisciplinarna polja. Jako me privlači stop-motion video. Nakon izložbe “Totalka” u SC galeriji 2018-e godine u kojoj sam predstavio 4 kratka stop-motion videa koji su u međusobnoj didaktici, dosta sam počeo promišljati kroz taj mediji. U ovom periodu spremam napraviti još seriju stop-motion videa, ali ne znam kada će se završiti i gdje će biti prezentirana.

Izložba “Totalka” u SC Galeriji bila je prilika za korištenje stop motion animacije.

5. Osim slika i brojnih instalacija te primjera street art-a, sudjelovao si i u brojnim kolaboracijama s drugim umjetnicima, pa čak i nekim kazališnim kućama, kroz scenografske intervencije. Koja ti je suradnja ostala u najljepšem sjećanju?

Imao sam sreću da sam poslije ALU išao na stručno usavršavanje u slikarnu HNK-a za scensku proizvodnju. Tamo je velika produkcija, veliki formati , razni materijali i različiti pristupi. Taj me period dosta izbrusio u smislu rada i organizacije produkcijske izvedbe. Takvi projekti zahtijevaju komunikaciju između odjela / profesija (stolari, bravari, kipari, tapetari, majstori svijetla…). Poslije toga su poslovi sličnog tipa krenuli dolaziti sami od sebe, a vremenom sam stekao dosta kontakata iz različitih polja i različitih struka.
Teško mi je odvojiti samo jednu suradnju. Svaka od njih donosi nova iskustva u novim situacijama.

“Autonomni kulturni hram”, AKC Medika, Zagreb, 2020

6. Globalna pandemija zauvijek je promijenila pogled na neke do jučer normalne svakodnevne pojave a dosta se reflektirala i na umjetnički rad. Kako izgleda tvoj “new now”? Što ti fali u odnosu na pretpandemijsko doba i je li nam pandemija donijela i neke dobre promjene?

Mislim da je ta situacija svima promijenila svakodnevicu. Što se tiče moga osobnog rada on je tak i tak izoliran sam po sebi. Što se tiče suradnji i većih projekata to se reduciralo. Fali mi malo minglanja u noćnom životu, ali budem preživio i bez toga.

Noćni život

7. Da si pročelnik za kulturu grada Zagreba, kome bi digao spomenik i koju bi zgradu koja se broji kao kulturna baština prvu restaurirao?

ABS Grupa “Trg anonimnog umjetnika” 2016.

Sviđala mi se ideja ABS grupe za trg “Nepoznatog umjetnika”, možda bi i njemu podigao spomenik. A za zgrade ne znam, previše ih je. More tih zgrada spremnih za obnovu, a nisam u toj struci da baš mogu pričati o tome koliko ih mogu primjećivati. To treba pitati nekog konzervatora, restauratora ili arhitekta.

Read More
OTKRIJTE FLOATING I OPUSTITE SE KAO NIKADA DO SAD

1. Back to Soul, nova je oaza za opuštanje u gradu. Otkrij nam što te inspiriralo na ovaj pothvat i što te najviše veseli u poslu kojim se baviš?

Oaza za opuštanje? Fala ti, nije mi još takav opis pao na pamet. Već duže vrijeme sam imao želju izgraditi svoje malo mjesto koje bi bilo nekakvo gnijezdo, baza, polazišna točka za community, druženje, zezanciju, ali i posao. Eto, odluka je pala na ni manje ni više nego na float centar!

Tankovi za plutanje (Float tanks) dizajnirani su kako bi sveli sve vanjske podražaje na um i tijelo na minimum. Davne 1954. godine prvi tank je napravljen u svrhu istraživanja ljudske svijesti. Teza je bila da je mozak reaktivan organ, pa kad bi maknuli sve vanjske podražaje da će mozak pasti u komu. To se nije dogodilo, nego je mozak ušao u bolju konekciju s tijelom i pokrenuo doista čudesan i raznolik proces samoizlječenja na tjelesnoj, psihičkoj i duhovnoj razini.

U tanku je 700 litara vode i 300 kg gorke Epsom soli (Magnezijevog sulfata). Time postižemo efekt plutanja kao u Mrtvom moru, pa smo tim potezom iz jednadžbe maknuli gravitaciju kao podražaj. Voda je zagrijana na temperaturu vašeg tijela (35 °C) pa se gubi osjećaj gdje tijelo završava, a osjećaj podsjeća na fetalni period. Ugašena su svjetla i ne čuju se nikakvi zvukovi. Prepušteni ste sebi i svojim mislima dok vam se tijelo rastapa, odmara, otpušta od tenzija i hrani magnezijem. Osjećaj je kao da ste uzeli svoj mozak i bacili ga u svemir da putuje od galaksije do galaksije. I tako 90 minuta. Zvuči puno, ali zajednička reakcija većine dosadašnjih klijenata je kako je vrijeme u tanku vrlo brzo prošlo. Poslije terapije ste opušteni kao rijetko kad u životu, lagani, mekani i glatki, mentalno bistriji i opušteniji, optimističniji i jednostavno – bolji ste sebi za sebe i za druge! Benefiti traju i do dan-dva nakon terapije, a predlaže se učestalo korištenje radi maksimalnih benefita.

Floating je samo jedan dio rituala, nakon kojeg dolazi opuštanje uz šalicu kave ili čaja i razmjena iskustava.

Poslije terapije potrebno je malo sjesti i doći sebi, pa me privukla ta ideja da uredim prostor za maksimalan chill. Poslije na miru popijete čaj, kavu ili vodu i malo si pospikamo o svemu, svačemu i ničemu. Terapija je proces, a plutanje je samo jedan dio cijelog procesa. Teško je opisati to post-float stanje, ali toliko je posebno da sam odlučio otvoriti float centar i ponuditi ljudima opciju takvog oblika opuštanja radi toga. Eto to me veseli najviše! Uživam u svakom koraku, jer konačno radim ono u što vjerujem.

Sve ono što nas miče iz svakodnevne mašinerije, vraća nas sebi samima. Zato sam centar nazvao Back to Soul.

2.Floating je usmjeren na dubinski well being osjećaj koji kroz jednostavan i opuštajući ritual plutanja, tijelo i duh dovodi u stanje najbliže meditaciji. Benefiti su brojni i osjećaju se momentalno pa je float terapija namijenjena doslovno svima. Pa ipak, kojim skupinama misliš da je floating posebice potreban?

Iako želim dati što precizniji odgovor, istina leži u tome da je plutanje za sve ljude svih uzrasta i profila. Univerzalna je metoda relaksacije i kao takva privlačna je mnogim skupinama. U stalnoj sam komunikaciji s ostalim float centrima diljem svijeta, pomažemo si kako god znamo i možemo.  Često nam dolaze poslovni ljudi, stari i mladi, koji imaju užurbani ritam života, koji su kontinuirano pod stresom i rijetko se kada uspijevaju iskopčati i odmoriti. Plutanje se sviđa i starijim ljudima koji imaju kronične probleme sa zdravljem u vidu otežanog kretanja ili bolova u tijelu, zglobovima, kostima.

Ipak, skupine koje bih posebno naglasio su trudnice i mlade mame/roditelji, osobe koje se bore s raznim oblicima depresije ili anksioznosti i osobe s fizičkim bolestima tipa multipla skleroza, fibromialgija i slično.

Mladi roditelji s prinovom u kućanstvu rijetko i teško spavaju i izmoreni su, pa im 90 minuta u tanku u bestežinskom stanju, bez obaveza znači jako, jako puno. A trudnice osjećaju konstantan pritisak na kičmu, noge, zglobove i teško spavaju. U bestežinskom stanju, udobno je i mamama i bebama.

Nadalje, postoje friška istraživanja o benefitima koje terapija plutanjem ima na osobe koje se bore s depresijom i anksioznošću. Ovo je metoda u potpunosti bez lijekova, samo ste vi u smirenom stanju. Prirodnije je, a pozitivni učinci su veći i dugotrajniji. Dokazano. Treća skupina su ljudi s kroničnim bolovima u tijelu. Svakodnevno prolaze istu muku.

Ono što po meni povezuje sve ove tipove ljudi je to što većina njih osim relaksacije i oporavka doživi i promjenu percepcije.

U floatingu mogu uživati svi, a benefiti su brojni. Tankovi su opremljeni tuševima i priborom za higijenu za maksimalan osjećaj komfora tijekom rituala.

3. Značajan dio plutanja slana je voda obogaćena magnezijem. Što je toliko bitno kod magnezija i na koje sve načine on doprinosi dobrom osjećaju u organizmu?

Magnezij je zakon! Nisam imao pojma da je toliko bitan za optimalno djelovanje tijela i uma, a opet da je tako rijedak i teško ga je dovoljno unijeti prehranom. U tanku se apsorbira preko kože, što je djelotvornije nego oralno preko hrane ili suplemenata (iako se o ovome još raspravlja, ali sigurno je da upijate magnezij preko kože u doticaju s vodom iz tanka).
Pomaže najviše kod tjelesnog oporavka. Dakle mišići, kosti, zglobovi, tetive, kičma..ali i pomaže živčanom sustavu, radu srca, mentalnom zdravlju i fokusu, bistrini u mozgu. Umanjuje psihijatrijske poremećaje, važan je dio prehrane trudnica, prevencija dijabetesa i razine šećera u krvi, liječi migrene.

Voda obogaćena magnezijevim solima, slanija je i od Mrtvog mora i osim što olakšava tijelu plutanje, dubinski hrani kožu i organe magnezijem vitalnim za neometano funkcioniranje organizma.

4. Kao voditelj float centra, postoje brojna pitanja i zablude s kojima se susrećeš u svakodnevnoj komunikaciji s klijentima. Koje su tri najveće zablude kad je u pitanju floating?

Dva najčešća pitanja su vezana za klaustrofobiju u tanku i higijenu vode.  Voda se četverostruko filtrira između rituala, a eventualni osjećaj klaustrofobije možete riješiti ako plutate s otvorenim vratima i/ili upaljenim svjetlima. No, velika većina klijenata takve strahove otkloni već nakon prvog plutanja koje je ujedno i prilika da stvorite optimalnu atmosferu u tanku.

Voda se nakon svakog rituala filtrira mehanički i UV lampama a sama sol je moćno zaštitno sredstvo i dezinficijens.

Strah od klaustrofobije uobičajen za floating, jednostavno se dokida otvaranjem vrata kapsule.

Osobno su mi najdraža pitanja ljudi tipa ‘Pa zakaj bi ja došel tebi u limenu kutiju plutati kad mogu otić na more i plutati u moru dva sata đabe i još se najest i napiti pive. Glupost!’. Takav nekakav stav je nedavno izrazio jedan komentar na facebooku. Nemam bolji odgovor od poziva da dođete provjeriti zašto ne!

5. Bitan dio tvoga posla je upravo edukacija. Bliska suradnja s klijentima i osjećaj dobrodošlice pri dolasku u centar, odudaraju od klasičnih wellness usluga a topli napitak poslije tretmana standardni je dio tvoje usluge. Kakvi su ti planovi za budućnost i zašto je preporuka da se bukira više od jednog termina?

Floating je prespecifičan da bi se strpao u isti koš sa saunama, slanim sobama, aromaterapijom i sl. Nemam apsolutno ništa protiv ovih praksi, dapače, volim ih prakticirati. I ne tvrdim da je jedna bolja od druge, naprotiv, nadopunjuju se. Ali ovo je drugačije. U tanku često ulazite duboko u sebe, u svoju svijest, u podsvijest, imate vizualne halucinacije, otpuštate tenzije i grčeve pa znaju navirati stare potisnute ili zaboravljene emocije, poboljšava vam se kreativnost kao rezultat dovođenja moždanih polutki u balans. Tank vas jako otvori, rastopi, raznježi, zagrli i napuni. Ljudi izlaze van nasmiješeni, opušteni, lagani… i kao takvi su željni malo brige, pažnje i najbitnije – konekcije. Osobno volim čavrljati s raznim ljudima i mogu reći da mi je to za sada bio jedan neočekivani bonus u ovom radu. Zato se ovo naziva TERAPIJA plutanjem. Proveo sam sad već sate i sate u razgovoru s ljudima koji su izašli iz tanka, a koje nisam poznavao do prije par sati. Primijetio sam da ljudi koji su ušli malo povučeni, sramežljivi, hladni, distancirani..da su se poslije floata toliko otvorili da su htjeli pričati satima o baš svemu i svačemu. Ne mogu se riješiti dojma da je to zbog flota. Znam da je. I to je ono što želim pokazati i dočarati ljudima. Da vide kako je jedna stvar dovoljna da se prebace iz jednog stanja svijesti u drugo. Da se vrate sebi, odnosno – Back to Soul

Luka Nauković, osnivač “Back to Soul”, u omiljenom kutku svog centra.

U tom duhu, planovi za budućnost su, da barem jednom u mjesecu održavam druženja u skladu s nazivom centra. Želim ovdje pozivati i okupljati ljude oko raznih radionica, predavanja, nastupa, događanja, za povezivanje i razmjenu iskustava, samo da se međusobno punimo energijom i optimizmom, ali i željom za nadahnućem, životom i avanturom. I naravno, da svi floatamo.

6. Za kraj, jedan challenge: nabroji tri poznate osobe koje bi volio dovući u tank i objasni zašto misliš da baš njima treba float terapija?

Uf! Dobar zadatak! Hm, pa evo htio bi da Luka Modrić jedan dan dođe na plutanje. Htio bi popričati s legendom, on mi je jedan od najdražih nogometaša ikad, ima bogato svjetsko iskustvo u sportu i htio bih da mi malo ispriča kako su se oni pripremali i oporavljali od napornih treninga i natjecanja. Zanima me iz njegove perspektive da mi kaže kako na njega djeluje terapija kao sredstvo za oporavak.

Ne znam, mislim da Milan Bandić dođe da bi se frajer rastopil unutra ko šumeća tableta, tak da ne bi njega.. iako bi me zanimalo u kakvom bi se psihofizičkom stanju vratio iz tanka.

 

Dosta dobra ideja. Milan Bandić mogao bi kupanje u fontanama probati zamijeniti float terapijom.

Goran Bare! Jel trebam uopće objašnjavati ovo? Zanima me dal bi uspio stupiti u kontakt sa svojim planetom i dal bi češće koristio float tank kao sredstvo komunikacije.

A treće, Doris Pinčić. Mislim da si treba malo schillat, a i dugo je nije bilo po medijima pa da ima nekaj novo za objavit. #MakeDorisGreatAgain

 

 

 

 

 

Read More
TONE TUORO: Vjerujem u snagu, ali i inat mladih ljudi, vrijeme je za uzimanje stvari u svoje ruke

LB: Izdao si karantenski album. Je li to izazov, ili prilika za dodatnu vidljivost?

Za artista poput mene definitivno izazov. Nije bilo planirano kao karantenski album, radio sam na njemu već par godina unazad i tik pred ovo razdoblje izbacio van. Izazov tim više predstavlja činjenica da rad prezentiram kroz live nastup, prvenstveno sam performer i osoba koja voli biti na pozornici, taj izričaj mi je najbolja podloga za prezentiranje vlastite glazbe.

Isplanirao sam datume nastupa, ali snašla nas je trenutna situacija. Društvene mreže su odlična prilika za prezentaciju i vidljivost, i vjerujem da bi za mene bila odlična kad bih se s takvom prezentacijom snalazio dobro kao s live nastupom, taj način mi je ipak puno draži i prirodniji.

Prvi postpandemijski nastup bio je secret rooftop party Out garden Lounge održan proteklog vikenda . Photo: Leon Grdić

LB: Ti si reper, ali si totalno underground.. Ni rap glazba nekako više nije mainstream. Spotlight su prepustili grimeu i trapu i postali svojevrsni underground haute couture, naspram treperskog pret-a-portera?! Kako to objašnjavaš i kako vidiš razvoj rap glazbe u poplavi svježih pravaca?

Mislim da u svim pravcima koji dolaze ima nešto što mi se izrazito sviđa, volim istraživati novu glazbu i nikad ne stajem na istom, ali ne znači i da se poistovjećujem sa svime. Bio sam neko vrijeme gatekeeper old school Hip Hopa, ali ni to nije prirodno kad sam u sebi znaš da te više od toga zanima i postoji cijeli svijet glazbe izvan te niše. To će uvijek biti dio mog izričaja, i u svaki projekt ću nositi duh toga sa sobom, ali se i razvijati prema onome što mi je dobro i danas, sutra. To je jedina formula za mene individualno.

Na gostovanju u Splitu u prosincu povodom otvorenja skate parka Kolo. Foto: Dino Šantić

LB: Što misliš o položaju mladih ljudi u Hrvatskoj danas i što kod tebe osobno rađa nemir?

U teškom smo položaju, protiv svih okolnosti. Do prilike se jako teško dođe, pogotovo poslovne. Mladi jedva planiraju par tjedana unaprijed, dovoljno je da se dogodi jedna nepogoda i sve pada u vodu. Nema tržišta, nema organizacije, uglavnom pogrešni ljudi na pogrešnim položajima i rijetki dobri koji se bore za nas – ne čudi me da se toliko mladih iselilo i sam sam bio na rubu odlaska poput dosta mojih poznanika.

Photo: Marcela Vrček

Dosta stvari me smeta, neću ulaziti u nabrajanje, ali smatram da smo „do or die“ generacija koja može izaći jača i iznjedriti ljude sposobne voditi, ili zapeti u kolotečinu okolnosti još dublje i prepustiti se upravljanju nad sobom. Vjerujem u snagu, ali i inat mladih ljudi, vrijeme je uzimanja stvari u svoje ruke.

LB:Rap je glazba ljutnje, prkosa, otpora. kako ti vidiš glazbu kao alat za društvene promjene?

Rap kao takav jest jako raznovrstan i možda jedini žanr u kojem izričaj varira od i između svih krajnosti. Mislim da glazba itekako može biti alat za društvene promjene u datom trenutku, kao i sva umjetnost, jer diže svijest svih pojedinaca koji je konzumiraju, ili ih barem potiče na neku vrstu razmišljanja/emocije. Ona je ogledalo našeg stanja, pleše na liniji dvosmislenosti, realnosti i intuicije i komunicira naša promišljanja i osjećaje.

Public Enemy je na primjer nastao baš u kriznom razdoblju sredinom 80-ih u SAD-u, zauvijek je zapisan taj osjećaj ljutnje i potrebe za pokretanjem. Kad ih slušam to osjećam, iskreno je, a sad još više jer se sami nalazimo na prekretnici.

Professor Griff i Chuck D na koncertu u Zagrebu 2006. Pjesma Fight The Power postala je svojevrsna himna cijele generacije buntovnika diljem svijeta.

LB: Za svoje glazbene godine već si zreo, a takav ti je i izričaj. Imaš čak i pjesmu o licemjerju, omiljenoj pošasti digitalnih generacija. Kako je nastala stvar Hipocrisy?

Sve moje pjesme uglavnom nastanu prvo od glazbe, odnosno od ritma, pa onda tražim samplove/akorde, poigravam se dok ne nađem nešto što me pogodi u tom trenutku, mora leći. Puno ovisi o emotivnom stanju, ali i tome što mi se mota po glavi u danom trenutku. Prvo legne neka fraza ili stih od koje dalje gradim.

Hypocrisy je prvo nastala kao nešto čak i malo šaljivo jer kao narod u prosjeku volimo biti na kavi bar 2 sata dnevno i sve iskomentirati. Everybody up in each others business. Ovaj je ovakav, ona je onakva, ti si takav zbog toga i toga – a na kraju dana svi griješimo i sve nam se vrati – pa sam to kroz twist u pjesmi htio približiti.

PS: Shout out DJ Bijanu koji je trenutno u Berlinu, skupa smo radili beat dok je bio još u Zagrebu, on je zaslužan za ovu predivnu melodiju.

LB: Pratiš li top liste ili radije glazbene niše? Gdje nalaziš inspiraciju i tko te u zadnje vrijeme oduševio na našoj maloj ali dinamičnoj sceni?

Pratim sve, nema veze je li popularno ili ne, ako je dobro je dobro. Mislim da je ok biti u toku sa svime na top listama ali isto tako pratiti sve niše koje me zanimaju. U zadnje vrijeme oduševili  su me Blah Records label iz UK-a, kopam puno starog drum n bassa i iz nekog razloga ne mogu odoljeti brazilskom “Baile” stilu elektronike. Uvijek nešto!

Od domaćih me posebno kao rap-fana razveselio novi Magellanov album. Volim vidjeti osobni razvoj kod artista. Čovjek je tu već dugo, al u svaki album unese nešto novo iz svog života, a ovaj mislim da je kao kulminacija svih albuma prije. Sve je spojio, narastao je kao čovjek, i kao pisac. Produkcija je isto bomba i mislim da je odličan primjer svima koji se žele baviti repom. Iskreno do kraja, original i potrudio se oko svakog aspekta svog rada – nema okolišanja!

LB: Pandemija koronavirusa ograničila nam je slobodu kretanja i donijela neizvjesnost. Na koji je način utjecala na tebe i koju stvar sad, nakon popuštanja mjera, imaš potrebu podijeliti s ljudima?

Gledam naprijed, vjerujem da će biti bolje, iako trenutno nikome nije lako. Pomažem koliko mogu oko sebe i sebi, a nadam se kao artist da će biti moguće odraditi nastup barem u manjim klubovima ili nekim ljetnim pozornicama. Za predstaviti imam svježeg materijala u obliku albuma pod imenom „Heat“ koji će izaći ovo ljeto… Stay tuned!

Hvala na intervjuu, peace!

Read More
Da mi je netko rekao da ću štemati i farbati zidove ne bih mu vjerovao, ali vidim to kao misiju pronalaženja novih publika

Šimun Stankov bon vivant je zagrebačke suvremene plesne scene. Njegov policentrični način života neshvatljivom lakoćom uspijeva uskladiti plesne i izvođačke obveze sa sve češćim DJ angažmanima, live streamovima, povremenim glumačkim izletima i sve učestalijim uredničkim i producentskim ulogama koje mu život servira. Karantena ga nije bacila doma, nego na “bauštelu”. Što je tamo naučio, i što mi možemo naučiti od njega, pročitajte u ovom brzopoteznom intervjuu kojim se opraštamo sa pandemijskim uvjetima i okrećemo novim izazovima kojih Zagrebu ovih dana ne manjka.

Naslovna i uvodna fotografija: Jelena Janković za Zagrebački Plesni Ansambl, na fotografiji sa kolegicom Evom Kocić

LB: Šime, ova pandemija donijela je svima neizmjerno mnogo promjena u život, ali ograničavanje slobode kretanja, definitivno je najgore što se desilo. Kad se pritom sjetimo da je tebi sloboda kretanja svrha postojanja posebno nas zanima kako se ti koji si cijeli život u pokretu nosiš s time, kako je djelovalo na tvoju svakodnevicu?
Osjećam veliku razliku s početka pandemije i sada kada se cijela situacija sa slobodom kretanja malo smiruje. Svakako osjećaj koji me i dalje prati jest upravo neizvjesnost o budućnosti cjelokupne kulturne scene, vlastitoj budućnosti kao mladog umjetnika koji se nosi s ogromnim nejednakostima i nepravdama od strane institucija, vladajućih i ostalih sila na koje se, izgleda, jako teško utječe. I prije pandemije situacija u kulturi, a pogotovo u plesu, nije bila pogodna za nezavisne umjetnike, s ovakvim odlukama i stavovima od strane institucija kao da se kompletno degradira umjetnički poziv, što je izuzetno demotivirajuće s obzirom na to da želim vidjeti Zagreb kao jedno od frekventnih umjetničkih mjesta. Zagreb ima nevjerojatan potencijal postati ozbiljan, kulturan i razvijen grad.

Ljubimica Miška zaslužna je za Šimetovu plesnu ali i životnu formu. Photo credit: T Portal

LB: Ova pandemija posebno je pogodila umjetnike. Ako nemaš status slobodnog umjetnika, osuđen si na preživljavanje. Koliko je cijela situacija i odnos institucija prema umjetničkim pozivima utjecala na tvoj stav prema poslu. Kako se u budućnosti planiraš osigurati, i koliko pritom ovisiš o javnim financijama?
Ne mogu reći da je utjecalo na moj stav o poslu koliko je postalo jasno koji je stav drugih ljudi o našem poslu. Trenutno sam u fazi pronalaženja drugih izvora prihoda, sve dok se ne nađe neki genijalan način za servirati ples široj skupini ljudi koja bi taj sadržaj i platila. Teško mi je govoriti o budućnosti jer trenutno ne mogu isplanirati ništa vezano uz moju struku s obzirom na to da će kulturni sektor biti u potpunoj izolaciji neko vrijeme. Kako nemam status slobodnog umjetnika, ovisnost o javnim financijama je svedena na minimum. Čekamo rješenje za financijsku potporu nezavisnih umjetnika bez statusa.

Photo credit: T Portal

LB: Ti si svoj spas našao na gradilištu. Iako je poražavajuća činjenica da suvremeni plesni umjetnik mora raditi na “baušteli” da bi preživio, nama se svidio baš taj odabir angažmana jer na gradilištu, baš kao i na kazališnim daskama nikad nije dosadno i neprestano stvarate nešto novo. Kako se snalaziš u ulozi šljakera?
Kada sam tražio posao preko FB grupe sam naišao na hrpu nekih smiješnih komentara i kako ljudi gledaju na nas umjetnike kao da smo pogodili zlatnu žilu bez i jednog sata rada. Vrijeme je da se na umjetnika počinje gledati kao radnika. Moj odabir bauštelskog posla dolazi iz činjenice da je bilo jako jednostavno dogovoriti posao, a uostalom postalo mi je jaaako dosadno doma. Odgovara mi uloga šljakera, na ovo gledam kao neki novi izazov i priliku da naučim neko novo i u slučaju ponovnog potresa vrlo korisno znanje. Da mi je neko rekao da ću štemati zidove i farbati stanove ne bi mu vjerovao. Uostalom ovo je idealna prilika za upoznavanje ljudi koje ionako želim vidjeti u kazalištu, možda sam samo na misiji pronalaženja potencijalno nove publike, a čini mi se da su se neki čak malo zainteresirali.

Paradoksalno, jedna od Šimunovih zapaženijih predstava upravo je komad proročanskog imena: “Umjetnik za hitne intervencije”. Foto credit: Roberto Bilić

LB: Neodvojiv dio tvog plesnog identiteta je i Škvadra kolektiv, koji je na suvremenu plesnu scenu unjeo toliko svježine. Svojim izvedbama na neočekivanim outdoor lokacijama, trajno ste očarali neke nove publike i svaki vaš nastup, za publiku postaje prava prilika za izlazak! Što spremate povodom prestanka zabrane okupljanja? “Nije nam svejedno, a znam da nije ni tebi.” 🙂
Škvadra i jest identitet. Trenutno snimamo novu izvedbu koja će se livestreamati iz poznatog zagrebačkog prostora, ne želim previše otkrivati, ovo pitanje ću odgovoriti u teaser obliku. Za sada ne mogu sa sigurnošću najaviti neke nove site-specific izvedbe iako naravno to uvijek imamo u planu. Pričekat ćemo da mjere dovoljno popuste i shodno tome ćemo se prilagoditi, a svi će biti na vrijeme obaviješteni.

LB: S početkom ove pandemije i ti si preuzeo controller Zvučnog Zida Radio Studenta. Tvoj DJ alter ego @stank.off nije u izolaciji.
Dio sam tima Zvučnog zida od jeseni prošle godine. Uloga voditelja radio emisije mi je oduvijek bila guilty pleasure. Trenutno zbog posla ne stignem voditi emisiju,ali vraćam se na valove uskoro i jedva čekam. DJ alias Stank.off je na pre dugom godišnjem ali uskoro sam iza pulta, naime Pločnik ima pop up koncept iza Tehničkog muzeja tako da ćemo se dobro isplesati.

Pločnik svojim klupskim programom promiče nezavisne umjetnike a @stank.off će i ovog vikenda stati iza pulta Pločnikovog pop up izdanja u dvorištu Hale V Tehničkog muzeja

 

LB: Kad bi ovu apokalipsu trebali opisati plesom, “Opna” daje odličnu simboliku. Pusti neku stvar po vlastitom izboru za postapokaliptični auditorij, koji te čeka negdje po popuštanju ovih mjera.

Ozbiljno podebljavam reggae/dub selekciju ploča i ova “stvar” je jedan od osobnih favorita, a ljubav neka svima bude putokaz, trebat će nam.

 

Read More
MAKA KIDS DESIGN: Kao društvo trebali bi svi shvatiti da se više trebamo pobrinuti za prirodu i ljude oko nas

Maka Kids Design sasvim je poseban brand odjeće koju predstavljaju Barbara, Rico i Beyla Amossouhoui.  Ova priča o životu, poslu i ljubavi spaja Europu i Afriku, Hrvatsku i Benin u jedinstveno poduzetničko iskustvo izgrađeno na društveno odgovornim temeljima.

Rico je Barbaru upoznao u Zagrebu, on je u to vrijeme bio na razmjeni studenata. Tko bi rekao da će se tu večer desiti sudbonosni susret, rado se sjeća Rico. Počeli su prvi razgovor ispred HNK, nakon čega su otišli na salsu što im je i dan danas omiljeni bijeg od briga.

Barbara i Rico upoznali su se u Zagrebu.

LB: Tvoja ljubav prema Africi postojala je i prije nego si se zaljubila. Što te inspirira na starom kontinentu?

Afrika me oduvijek očaravala… I ne samo Afrika, već svi dijelovi svijeta koji su ostali povezani s prirodom, da se tako izrazim. Pošto sam odgojiteljica po struci sudjelovala sam u nekim projektima koji su bili temeljeni na pomoći djeci u Africi. Nekako sam uvijek mislila da je to baš za mene. Kad sam bila mala u našoj crkvi je bio jedan svećenik koji je predstavljao svoje sirotište za djecu s posebnim potrebama u Tanzaniji, a susjeda mi je iz ne znam kojeg razloga dala sliku sa susreta sa s tim svećenikom, na toj je slici bilo dvoje male djece koji su sjedili na podu. Od malena sam mislila kako bi ovaj svijet bio lijep kada bismo višak svojeg prostora ili novaca dijelili s ljudima koji bi u tome s nama uživali.

Tijekom života su mi se događale neke stvari koje su me malo po malo upoznavale s Afrikom. I sva su me ta iskustva ostavljala bez teksta. Ta njihova vjera i način života, ta neka jednostavnost i sreća, to su neke od stvari koje ti jednostavno otvore srce za neka nova iskustva i daju hrabrost da probaš i ti mijenjati neke stvari ili bar sudjelovati.
Moram priznati da nikada nisam mislila da ću završiti s Afrikancem, uvijek sam mislila da su kulturološke razlike prevelike i da to ne bi uspjelo. Danas mislim da su me sva iskustva i upoznavanja s Afrikom, pripremila na upoznavanje s Ricom, tko zna bi li mu inače dala priliku.

Afriku volim jer je puna iskustava koja ostavljaju bez teksta. Od malena sam mislila kako bi ovaj svijet bio lijep kada bismo višak svojeg prostora ili novaca dijelili s ljudima koji bi u tome s nama uživali.

LB: Kako je nastala Maka i na koji način društveno odgovorno poslovanje mijenja živote onih koji se u njega uključe?

Kada sam upoznala Ricovu sestru, postala sam nekako svjesnija kako žive žene negdje drugdje… I svi mi to kao znamo, ali kada to iskusiš i zavoliš te ljude potpuno je drugačija slika. Ricove sestre su imale priliku obrazovati se, njihova je mama jako puno radila kako bi im pružila obrazovanje (tamo se sve plaća, od osnovne škole do fakulteta). Iako su njegove sestre visoko obrazovane, nemaju posao.

U prvo vrijeme bi im znala slati novac no njima je bilo nekako neugodno i zahvaljivale su mi se kao da sam ne znam što napravila, pa sam došla sam do zaključka da bi za njih bilo najbolje da imaju posao. Tako bi imale novaca i vidjele bi kako su same u mogućnosti skrbiti se za sebe i svoju djecu. Danas znam kako je bitno imati osjećaj da se možeš pobrinuti za svoje dijete u svim pogledima. Kada sam ostala trudna njegova sestra mi je poslala jednu haljinicu za bebe. Bila sam tako oduševljena jer kod nas nema tako šarenih stvari za djecu.

I, tako je sve počelo. Uključili smo još nekoliko mladih mama da rade s nama, otvorili im firmu u Beninu, Africi, tako da je sve to počelo funkcionirati bolje nego što sam mislila.

MAKA team sastoji se od: Sidoine – managerice firme u Beninu, koordinatorice koja također i šiva), Cecile koja nabavlja i prodaje materijale, Bidossessi, Nadine Annick i Marianne koje kroje i šivaju naše šarene kreacije i Rica, Barbare i Bayle koji vode zagrebačku firmu, prodaju i komunikaciju sa kupcima preko društvenih mreža.

Zasigurno je ovaj projekt promijenio naše živote, neću zaboraviti kada mi je javila jedna djevojka da bi voljela raditi s nama i da će naučiti šivati. U mjesec dana naučila je sve što je trebala a sliku koju mi je poslala, kako šiva, stolica na kojoj je šivaća mašina dok oko nje trče dječica, neću zaboraviti. Jedini uvjet koji imamo kod zapošljavanja je da djeca idu ili krenu u školu.

Benin, iako relativno razvijena zemlja za afričke pojmove, bori se sa velikom stopom nepismenosti. Zato je školovanje djece (koje se od osnovne škole pa nadalje skupo plaća) jedna od temeljnih vrijednosti utkanih u poslovanje ovog branda.

Maka Kids Design, osim modne komponente ima mnogo pozitivnih atributa. Osim ženskog poduzetništva, koje za cilj ima osnaživanje i osamostaljivanje žena i školovanje njihove djece, ekološki aspekt mode nije zanemaren. Pritom je sva odjeća šivana od 100% prirodnih materijala, a od ostataka materijala šivamo igračke, tako da se ne zagađuje okoliš dodatnim otpadom.
Meni, kao majci bilo je odlično da mogu kupiti odjeću za dijete i da znam da sam nekome pomogla tj. da znam kamo odlazi novac. Mislim da i drugim ljudima postaje sve važnije kamo odlazi njihov novac. Kao što je i djevojkama koje šivaju naše kreacije bitno čuti priče i iskustva krajnjih kupaca i klinaca koji nose naše komade.

LB: Djevojčica Beyla gotovo je zaštitni znak Make. Svi zajedno radite za dobrobit zajednice i vaše uloge se neprestano isprepliću. Približi nam taj crossover kontinenata, obitelji i posla te različitih generacija.

Beyla svaki dan provodi s mamom, pa tako i posao postaje igra.

Ricova obitelj me jako lijepo prihvatila i iako od francuskog govorim samo osnove, često zovu da vide kako smo Beyla i ja. Odnos s Ricovom sestrom i ostalim djevojkama s kojima radimo je prerastao je u pravo prijateljstvo. Krajem godine trebali smo ići u Afriku no s obzirom na pandemiju i to je neizvjesno. Postoji mnogo razlika, no sve je to nekako simpatično na kraju. Recimo, Ricov tata je kralj sela. To mi je genijalno.

Uživam raditi za Maku, od onog trenutka kada me cure nazovu s marketa da biramo materijale, do dogovora što i kako šivamo i na kraju do trenutka kada mi poštar pozvoni s ogromnim paketom. Volim i što su neke druge cure zbog toga sretne i tu sreću dijele sa mnom. U početku su njihovi muževi bili malo iznenađeni što sad mi cure izvodimo, kako to da one imaju firmu, no i to smo uspjele lijepo posložiti i danas nam oni pomažu u svemu što trebamo, recimo sada u vrijeme karantene oni su išli na market po materijale. Preponosna sam na naše ženske uspjehe. Kako stižem sve? pa… Beyla radi sa mnom. Uredno je na svim video pozivima iz Afrike. Rico ima i neke svoje poslove no uvijek je pomoć kada trebamo nešto važno iskomunicirati.

Beyla s mamom provodi svaki radni dan. Odgojiteljica po struci, Barbara vjeruje da uz puno ljubavi i malo planiranja, rad od kuće ima brojne prednosti.

LB: Izolacija nam je svima utjecala na svakodnevicu, kako je globalna pandemija utjecala na vašu zajednicu i možemo li kao društvo iz toga nešto naučiti?

Moram priznati da sam na početku bila šokirana i da sam imala osjećaj kao da više ništa ne kontroliram. Nakon nekog vremena shvatila sam da ono što inače kontroliramo je prividno i nestvarno. To je još jedna od situacija u kojoj su Djevojke iz Afrike meni pomogle svojom vjerom i pozitivom. Vjerom da će sve biti dobro. Zajedno smo odlučile ovu situaciju pretvoriti u vrijeme za kreativnost i stvaranje.

Vrijeme u karanteni, djevojke su iskoristile za kreiranje ljetne kolekcije, koja će se početi proizvoditi po završetku mjera izolacije.

Kao društvo trebali bi svi shvatiti da se više trebamo pobrinuti za ljude oko nas, ali i za prirodu. Ova nam je situacija ukazala na to da nismo sami na svijetu i da ponekad ne pomaže ni novac, ni moć… Ovo je zapravo idealna situacija za proširiti vidike.

Od ostataka materijala za šivanje odjeće, rade se jastuci i plišane igračke za djecu pa nema tekstilnog otpada. #zerowaste

LB: Kada bi kolekciju Maka kids nekome željeli dočarati glazbom, koja bi ju pjesma najbolje opisala?

Miriam Makeba- Pata Pata, definitivno 😊

LB: Kakvi su vam planovi za budućnost? Vidite li se u Hrvatskoj?

Vidimo se ondje gdje trebamo biti. Obožavamo Hrvatsku, no čudni su putevi…..

Posjetite IG profilu Maka Kids Design  i podržite humanitarni aspekt ove priče po karantenskim cijenama 

Read More
MANE MEI: “Ja sam jedan od onih koji u svemu što se događa vide nešto dobro, priliku za napredak”

Mane Mei, nezavisni zagrebački umjetnik najpoznatiji po svojim muralima, sve više naginje u interdisciplinarnost. Ugostio nas je u svojim mislima i natipkao odgovore za ovaj izolacijski intervju, u nedostatku druženja po zagrebačkim ulicama.

LB: Boravak u izolaciji nije lak, pa ipak, kažu da prava transformacija nastaje kada smo izvan zone komfora. Što je najbolje što ti je izolacija donijela?

Iako sam se radovao mnogim obavezama i projektima za ovu godinu, koja je nekako počela dosta intenzivno, moram priznati da sam se i zaželio odmora  i ne rađenja ničega, barem na neko vrijeme. Tu je taman uletila izolacija što me dodatno motiviralo da par dana odmorim, odspavam i ne radim ništa. Iako to sve skupa nije dugo trajalo jer čovjek sam po sebi, živeći u velikom gradu, osjeća nemir i pritisak da stalno mora nešto raditi ili u mom slučaju nešto stvarati. Sada se zapravo uvjeravamo u suprotno jer su nas uvjeti na to prisilili, tempo života je puno usporeniji i baš se osjeća razlika. Moram priznat koliko god to možda grozno zvučalo da mi se sviđa ovaj usporeniji tempo, čini mi se da je donio dosta dobrog među ljude.

LB: Sa čime se teže nosiš?

U zadnje vrijeme sam se malo bacio u glazbene vode, to me poprilično veseli i u tome baš nekako uživam kao malo dijete. Tako sam sad nedavno dogovorio suradnju sa frendom iz Sarajeva da snimimo skupa stvar i da za nju snimimo i spot. E sad da su vremena normalna ja bih se za vikend zaletio do Sarajeva i skupa bi tamo sve snimili, podružili se i to bi bilo to. Ali ne… Interesantno je to kako nešto što se podrazumjeva i smatra normalnim odjednom postaje neizvedivo i nemoguća misija. Koliko je ustvari malo potrebno da nam se stvranost u potpunosti promijeni.
Naravno spot ćemo snimiti, svatko svoje kadrove, on u Sarajevu, ja tu i bit će to sigurno fora na kraju, ali kontam da bi ipak radije otišao do Sarajeva po sve to.

 

LB: Iako #ostajemodoma, ulična umjetnost ostaje praktički jedina galerija koja radi. Ti se ponajprje baviš porukama. Jesi li stvarajući neke od svojih murala mogao predvidjeti njihov značaj za sadašnji trenutak?

Zapravo nisam o tome razmišljao ali čini mi se da su moje poruke uglavnom nekako univerzalne, zapravo namijenjene upravo tom, kako si rekla, sadašnjem trenutku. Čak mi se čini da bolje fukcioniraju u nekim teškim trenucima jer upućuju na temeljne ljudske vrijednosti kojih uvijek fali a pogotovo u vanrednim situacijama kao što je ova u kojoj se trenutno nalazimo.

Novi mural na križanju savske i Vukovarske ulice u Zagrebu, hommage je vatrogascima, zdravstvenim radnicima i svim onim malim ljudima koji svakodnevno ovu pandemiju čine podnišljivom.

LB: Kako održavaš kreativnu kondiciju, što ti ispunjava vrijeme kod kuće?

Ovu smo situaciju iskoristili za to da stan malo dovedemo u red, tako da smo ga okrečili, malo izmjenili stalni postav slika te razmještaj pojedinih polica i ormara. Tako da kod kuće uglavnom radim nešto vezano uz čišćenje, spremanje i kuhanje. Inače se pokušavam što zdravije hraniti a sada mi to posebno polazi za rukom, svaki dan se nešto kuha, ništa pekara i fastfood-ovi, samo povrće od provjerenog OPG-a i pitanje šta bi danas mogli kuhati.
Osim toga cura i ja smo se na njenu inicijativu pozabavili snimanjem kratkih šaljivih video uradaka pod nazivom „Jel prošlo?“, gdje se ona nalazi u raznim neobičnim situacijama u stanu, možda najbolje da provjerite naš FB page za više informacija, zove se Cirk Pozor.

"Is it over?" – "Jel prošlo?"

"Is it over?" – "Jel prošlo?"Umjetnost u bunkeru

Objavljuje Cirk Pozor u Četvrtak, 26. ožujka 2020.

Što se moga stvaranja tiče dobra stvar je ta što sam 28.3. trebao imati izložbu u sklopu projekta „Javne galerije“ te sam kupio sav potreban materijal za izvedbu izložbe koja je trenutno odgođena do daljnjeg. Ali izrada nije  odgođena nego se trenutno događa u prostorima Galerije Siva. Prvih par dana izolacije nisam izlazio van ali sam u jednom trenutku shvatio da mogu bez problema otići u Mediku raditi svoje radove, na biciklu odem tamo, ne sretnem nikoga i u galeriji stvaram sam, na taj način ne ugrožavam ni sebe ni druge. Tako da sam zasad napravio 5 od 13 radova i radim ih baš opušteno pošto ne postoji pravi „deadline“ tj datum kada će biti izložba ali znam da ću biti spreman kad bude vrijeme za to.

LB: Podijeli s nama jednu knjigu, film i pjesmu koja je u vrijeme Korone za tebe dobila neku novu važnost?

Jedna od pjesama koja mi je baš zapela za uho tijekom stvaranja u galeriji je Chacalón y la Nueva Crema- A trabajar , koja se nekako zavrtila sama više puta i već ju znam od prije al do tad nisam obratio pažnju na njene riječi. One  između ostalog govore o tome da ako hoćeš napredovati moraš raditi, raditi, što je samo po sebi logično i općepoznato ali mi je u tome trenutku baš bilo nekako simbolično, pošto sam baš radio na novom radu i lagano se mrdao u ritmu te pjesme.

Što se tiče knjige, rekao bih Bela Hamvas, Jasmin i maslina. Nju mi je još davno posudio moj dobar prijatelj Lav ali sam je tek sada nedavno u potpunosti pročitao i doživio. Tako da bi bilo uredu da mu je napokon i vratim.

Film, doduše brutalan, ali nekako me se dojmio sa neobičnom tematikom i solidnom poantom, Platforma (The Platform).

LB:Gdje putuješ u mislima?

U mislima sam eto malo bio u Sarajevu, družio se sa rajom i snimili smo baš dobre zajedničke kadrove za spot. Rekao sam da kad ovo prođe moramo napravit novu stvar samo zato da se nađemo i da je skupa snimimo. Također sam bio i kod dobrog prijatelja u Amsterdamu, pa malo u Roterdamu te kod sestre u Zwolletu. I sad sam tu, nazad u sobi i tipkam odgovore na pitanja.

Mural na zaštitnoj ogradi u Palmotićevoj ulici dobio je sasvim novu dimenziju nakon razornog potresa.

LB: Kako vidiš postapokaliptični svijet? Već sad je jasno da stvari neće biti iste, da će nas ova pandemija promijeniti, samo je pitanje na koji način.

Ja sam jedan od onih koji u svemu što se događa vide nešto dobro, priliku za napredak, iako se na prvu takvim ne čini. Mislim da bi najbolji odgovor na to pitanje bio jedan stih iz pjesme „Nostalgična“ od TBF-a, „I još uvik virujen da će na ovoj planeti jednog dana svi ljudi moć živit sretni“, u to duboko vjerujem i desit će se kad tad,  a sad oću li ja to doživit – tko zna, bumo vidili.

Mane Mei rado je viđeni gost Zen Opuzen street art festivala koji svake godine privalči sve veći broj posjetitelja iz cijelog svijeta.

 

 

 

 

Read More
SMRT AUTORA
Osjećamo društvenu tjeskobu. Čekamo da prođe. No, što nakon?
Čini se da smo svi u strahu od budućnosti.
Samoizolacija je ispoljila nova-stara pitanja.
Zbrajamo i oduzimamo, računica nije čista, sutra nije predvidljivo.
Što je “umjetnost danas” i na koji način ona opstaje?
Kako, tebi čitatelju, umjetnik može pomoći?
Izdvoji 5 minuta i posveti ih ovom kratkom tekstu  Katarine Podobnik.

 

Što smo? Idemo li?

 

Izgleda da smo stali, na neko vrijeme. Tko je stao? Svi osim onih koji nikad neće. Tako misle.

Muk. Puls. Panika. Kulminacija. Stajem ili djelujem?

 

Tko smo i zašto smo ovdje? “Mi smo umjetnici.” – Što ste?

 

Na prvi pogled na margini društva. Na drugi pogled isto. Ali nešto se ne poklapa. Nisu li “umjetnici” ogledalo društvenog stanja, mimikrija revolucije?

 

Jednom u Ateni, kada je čovjek bio mjerilo svega što se izmjeriti dade, a bogovi su plesali na Olimpu, vidjeli smo savršene proporcije.
Jednom u srednjem vijeku, kada čovjek više nije bio bitan, a jedan Bog postao je putanja, nismo vidjeli ništa doli onih silueta na nekom kamenju.

Jednom kada je čovjek osjetio potrebu vratiti se sebi, ovaj put u društvu tog jedinog, obogaćenog Boga, vidjeli smo one ruke što se spajaju u Sikstinskoj kapeli.
Jednom kada nas je jedini Bog napustio, zapalili smo umjetnost.
Jednom kada je novac postao Bogom, vidjeli smo “Umjetnikova govna”.

Kažu, onog dana kada je Barthes zakopao autora, porodio je primatelja. Autor više ne postoji, postoji samo interpretacija. Ne postoji samo jedna istina, postoji ih onoliko koliko je čitanja iste. Je li autor zaista mrtav? Na kome je danas odgovornost?

 

“On je samo umjetnik”.

Definitivno smo pokopali autora, ionako ništa bitno nije niti radio.

Možda je i bio pametan, ali ne i dovoljno da postane odvjetnik.
Možda se usudio reći, ali ne i dovoljno da postane političar.
Možda je odlučio pomoći, ali ne i dovoljno da prepiše terapiju.

Koja je uloga umjetnosti danas? Pa valjda da zabavlja te budale od preživjelih umjetnika, u tom njihovom limbu. Što će vama novac? – nosite se vi umjetnici, ionako ste samo na teret društvu. Nemamo vremena za boemčine, bitne su samo jedinice i nule. Što se broji, mjerljivo je. Hiperprodukcija ideja nije.

 

“Lijepo”, kažu, odavno nije umjetnost.

Koncept? – “ne, to nije umjetnost”.

Empatija? – “to ne postoji.”

 

Što je onda, u konačnici, umjetnost danas? Tko su te budale koje ustraju biti umjetnicima?

 

Dragi čitatelju,

To su oni čiji je bitak zamijenio jeftini print iz Ikee koji ti visi iznad kuhinjskog stola.

To su oni koji promišljaju o svemu onome što ti uzimaš zdravo za gotovo.

To su oni koji djeluju iz sebe, a za tebe.

Dragi čitatelju, drugi si put ubio autora.

Govori li to više o tebi ili njima?

Daj si priliku – razumjeti.

Bez umjetnosti, što ostaje?
Što radiš sada kada ne možeš materijalizirati sve ono što te usrećuje?
Naslućuješ li?

Čak i u ovim trenucima kada se čini da gotovo ništa nema smisla,

Umjetnik ti pomaže.

Umjetnik te podiže.

Umjetnik te osvješćuje.

 

 

SUPPORT ARTIST, THOSE BASTARDS ARE MAKING YOUR LIFE MEANINGFUL.

Drops mic.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Read More